Šuma Striborova

2011-02-03T22:18:00.001+01:00

Jako mi se sviđa riječ
"ovlaš"...
"Njegov pramen je ovlaš dodirnuo njene obraze
Oni su se zarumenjeli..."

Ovlaš:
1. Površno, na brzinu; u maloj mjeri, skoro neprimjetno
2. slabo, nemarno, labavo (vezati, pričvrstiti i sl.)
3. uzgred, mimogred

Zanimljivo je kako rečnici znaju da ubiju smisao...

2011-01-30T23:41:00.000+01:00

शुचिमत्कैर्बृहस्पतिंमध्वरेषु नमस्यत।

अनाम्योज अ चके॥

śucimatkairbṛhaspatiṁmadhvareṣu namasyata|

anāmyoja a cake ||

Sa sjajnim, poštovanja vrijednim i prosvjetljujućim mislima, molimo se Bṛhaspatiju, za njegovo znanje bez premca i neprikosnovene principe djelovanja. Neka (se ispune) naše želje za ovim nenadmašnim kvalitetima.

Red ti, pa red ja (nešto kao deseterac)

2010-03-17T23:47:00.002+01:00

Dok se kliže talas preko stene

Sjeta neka uhvatila mene

Ali neću izrezati vene

Jer i meni moraće da krene.

Tad ugledah rep sjajne sirene

Biser kapi po njemu se kreću

Trepavice gore joj plamene

Takav pogled zaboravit neću

Visoko se vinu ona plaha

I poletje nebu pod oblake

Ostavila me jadnog bez daha

Da bez nade sabiram korake

Otključala kovceg mi je slasti

Čak i Mjesec s nevericom gleda

Vratila mi izgubljene strasti

Šta se desi kad se čovjek preda

Vrh

2009-10-18T21:09:00.009+02:00

...I popni se na brdo,
kreni strmim putićem
lagano
Nemoj koristiti riječi
Ne troši vazduh na nebitno
Daleko je do vrha

Probaj da odeš
u Južnu Ameriku
tamo se puno lakše
zaboravljaju stvari

Ta iskra koja gori
Ne vidi je niko
Ona je poput osmjeha djeteta

poput radosne pjesme

...I popni se na brdo,
kreni strmim putićem
nemoj tražiti prečice

šta ne možeš preći, ti zaobiđi

bitno je da se ne vraćaš

ustvari:

povratka nema...

Psuj mene...

2009-08-27T00:22:00.004+02:00

Psuj mene!

Reci: znam te ko si, pogana rđo,

Beskorenoviću, skitalico od skitalice,

Ko zna odakle si došenširao,

U mojoj se kući zadomaćinio,

Okomotio i zamrštio,

----------------------------------

I stolicom onom zastoličio

U kojoj tuđinac nikad nije sedeo.

----------------------------

Još ja ćutom ćutim i kad govorim,

A ti jezikaš i oreš lobanjišta,

Mučenike i posle smrti mučiš

I skačeš po grobu koga nema.

A to ne bi kučka lajala

A ne čoek činio i govorio,

O tuđem narodu,

A kamoli svome,

Sve da je istine,

A ne još da laže.

------------

Psuj mene!

Nemoj da bi koga drugoga,

Ovako ali bolje,

Poseci jezikom, ali ljuće,

Ne izgubi ovo iz glave

I dodaj, ali vešto,

Ja sam ti za to najzgodniji,

Niko ti nije bliži,

Nit si kome miliji,

Niti će te ko bolje razumjeti.

Psuj mene!

Napuni se koliko možeš,

Pojakaj se sa životom,

Odreši usta, izduši na resicu,

Bezumilosnu psovku podigni na mene,

Ako si ijednu igde prištedeo,

Izbacuj joj iz sebe posteljicu,

Sve dok naš čoek iz magle ne izbije,

A ja ću znati i koga psuješ

I koga si rečima utešio.

Matija Bećković - Psuj mene!

2 priče - kratke, ili možda jedna, rađena u paru

2009-05-18T11:02:00.001+02:00

Dodirnuo je grubu hrastovu koru. Grubu kao njegova koža. Čulo dodira je godinama sistematski gubio. Ali je i dalje vrlo dobro čuo. Znao je i da se prisjeća dodira. I da ga sluša. Ljubio se pogledom. Drvo mu je bila draga. Jedina.

Ne zna se od kada je sam. Njemu se čini od Iskona. U selu kruže razne priče, iako živi potpuno izdvojen. Neko kaže da ga je majka ostavila ispred Vodenice, računajući da će u nju neko svratiti. Neko kaže da živi vekovima. Na vratu nosi čudnu amajliju. Kosa i brada su mu zapetljane i ne vide im se ni početak ni kraj. Ni kiša ih nije dodirnula dugo vremena. Uostalom, i ta hraniteljka prirode je zaboravila na selo iz Čelinjeg Krša. Otkad je nije bilo, najbolje se vidi po ispucalim stijenama i ogoljenim strminama. Zemlja se pod retkim koracima pretvara u prah, preklinjući žedno za koju kap znoja. Ili bar suzu...

Stamenka vredno cepa drva, kao da nije podne i kao da nije avgust. Strpljivo radi kod svojih, čekajući da On dođe sebi, da se urazumi. Jednom ga je negde videla, davno, ali je sigurna da će doći, da će je potražiti. Dobro se sjeća: „Bio je Ilindan, Utornik, svi smo sišli na Vašar, svak’ se sredio kol’ko je mog’o. On se prošetao sam, u beloj košulji, duge kose i presjekao me je pogledom kojim je obećao da će doći po mene. Onda je On radio kod Božidara, pod nadnicu, nije bio tako divalj. Ništa nije nagoveštavalo njegov odlazak u šumu. Jedino, možda, što nikad nije dao da se ubije životinja u njegovom prisustvu, čak ni gušter.“ Volela je da ga se seća i nije gubila nadu; dovoljno joj je bilo što se o njemu u selu često progovaralo, reči su zamenjivale prisustvo. Svi su rekli da je luda kada je odbila Vukojicu Mašanova, tada su oni bili jedni od bogatijih u selu. Ali kao svaka mlada zanesena princeza, Stamenka je sanjala da se njen princ malo duže muči oko nje i uporno odbijala snažno čeljade. Rumica se nije toliko razmišljala. I, iako joj je bila najrođenija, udala se za Vukojicu. A ona ostade da čeka Njega.

To je bila sušna i žalosna godina koja odnese mnoge duše. Stari su se krstili i pričali da tako teško nije bilo još od Omer Paše Latasa. Rumica je kratko bolovala, nije se dugo mučila, njeno krhko telo se predalo. Ostala djeca, stoka, imanje; Vukojica je posijedio za neđelju dana.

Stamenka mu se uvek nalazila kad je trebalo, kao najbliža. I nikad nije tražila ništa za uzvrat. Iako joj je mladi Vukojica nudio budućnost, ona je čuvala mesto bliske ali samo susede, čuvajući svoju dušu za Njega...

Moja Domovina

2009-05-14T00:01:00.001+02:00

Ponesi trepavice kada ideš u prirodu

Sunce zna da bude ljutito onih dana

Kada ljudi izađu iz pećina

poremete se stavovi o Vremenu...

Mi smo ti, koji radije pamtimo Njegoša

po Gorskom Vijencu i istrazi poturica

Nego po Noći Skupljoj vijeka...

Ljudi moji

U priči se Vuk uplašio ožiljka koji pravi ogrlica

U pjesmi se Ratnik radovao smrti

U bajci je Princeza strpljiva

A kod nas sve manje priče, pjesme, bajke

Muk rasprostire svoju šatru

na stubovima svakodnevice...

“Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko!

Prve kaplje iz čaše otrovi

najgrče su i najupornije.

O da znadeš što te jošte čeka!

Sv'jet je ovaj tiran tiraninu,

a kamoli duši blagorodnoj!

On je sostav paklene nesloge:

U nj ratuje duša sa tijelom,

u nj ratuje more s bregovima,

u nj ratuje zima i toplina,

u nj ratuju vjetri s vjetrovima,

u nj ratuju živina s živinom,

u nj ratuje narod sa narodom,

u nj ratuje čovjek sa čovjekom,

u nj ratuju dnevi sa noćima,

u nj ratuju dusi s nebesima.

T'jelo stenje pod silom duševnom,

koleba se duša u tijelu.

More stenje pod silom nebesnom,

koleblju se u moru nebesa;

volna volnu užasno popire,

o brijeg se lome obadvije.

Niko srećan, a niko dovoljan,

niko miran, a niko spokojan.

Sve se čovjek bruka sa čovjekom:

gleda majmun sebe u zrcalo!”

Vrijeme na vratu

2009-05-12T23:57:00.000+02:00

Kako dani znaju da budu krhki...

Kako se ogrlica nizana godinama

Jako brzo razniže

Godine, mjeseci, dani, sati, minute

Ne znaš šta se prije razleti po patosu

Poneka vremeska kuglica odskoči

Bljesne na trenutak

Podsjeti nas kako je ogrlica

Nekada sijala u punom sjaju

Ali kao što rekoh

Na trenutak...

Onda se okotrlja u ćošak

u neku pukotinu parketa

I prepusti prašini svoju čistoću...

E tako je to sa vremenom...

Messiah

2009-04-17T22:56:00.004+02:00

On je rezao stvarnost
na sitne dijelove
i pravio mozaike mašte.
Znao je da se Velika Slika
sastoji iz mnoštva Detalja.

Rekli su mu autoriteti
da je nekada bio ptica
i da je odatle naslijedio
šuplje kosti i mogućnost uzdizanja.

Vjerovao je u Proviđenje
dok su drugi vjerovali
da je On sam Proviđenje.

Čuda nije činio
a i kažu da je često
pričao sam sa sobom.

Ogledala

2009-04-03T00:32:00.003+02:00

Pa sve su to ogledala
neka velika
neka mala
"Ljudi, ali mene stvarno ne interesuje
kako izgledam.
Ogledalo sam izbacio iz kuće..."
A zašto se onda ogledaš u izlozima?

Večeras vjetar pokušava nešto otpjevati
ali mu ne ide...
Previše najlona i sintetike u vazduhu

A u prolazu često naiđemo na nešto
što može biti i jagoda, a i bundeva...

We pray for this...

2008-11-20T23:37:00.004+01:00

Značaj bračnog života je zaista veliki. Zaista je srećan onaj par koji započne bračni život sa pravim razumijevanjem njegovog značaja i veličine. Brak je Sveto Duhovno partnerstvo između dvije duše koje su došle na ovu Zemlju da razviju idealni život plemenitosti, vrline i Dharme i dostigne ciljeve Božanske perfekcije kroz takav idealan život. Stoga, dom bračnog para je osvećeni centar duhovnog života. Dom je njihovo mjesto obožavanja, molitve, duhovne Sadhane i svakodnevne meditacije. Kulturni ideal vaše Majke Zemlje, Bharatavarše, odnosi se na drugi stadijum života, koji se naziva Grihasthaašrama, kao svetog polja plemenite vrline, Pakorakare i Dharme i tu je zbog buđenja vaše istinske duhovne prirode. Vi ste Božanski Atman. Vi niste fizička bića ili mentalno-intelektualna, već duhovna bića puno superiornija od bioloških i fizičkih aspekata vaše privremene ljudske personifikacije. Vi ste Božanski, bez rađanja i umiranja. Vaše vječna, neuništiva, besmrtna, duhovna priroda mora se osvijestiti i iskusiti baš u ovom životu. Da bi dostigli ovo predivno iskustvo, žena i muž moraju pomagati jedno drugom. Oni su međusobni pomagači u ovoj velikoj avanturi idealnog života i duhovnog razvitka.
Sri Swami Sivananda

Happy birthaday - to my friend...

2008-11-13T12:51:00.002+01:00

Vjerujem u snagu riječi,
vjerujem u materijalizaciju misli.

Juče smo raspravljali o besmislu,
danas povadili igračke iz naftalina.
Tijelo mijenjamo po potrebi
od djece do staraca,
od bezbrižnosti do zabrinutosti...

Mladimo i starimo

Fibonačijev niz posmatramo kao igračku
i vrtimo kao čigru
I ko će nam na kraju reći?
"Šta su te godine?..."

Ionako sam večeras pročitao
da je najbolji odgovor na pitanje:
"Zašto zemlja ne padne?"
takođe pitanje
"A gdje da padne?..."

Mnogaja ljeta

2008-09-29T11:24:00.004+02:00

Otvorio sam bijelu stranu
Sanovnika i Treptenika,
predratno izdanje
i odmah tu,
pored tumačenja
kiše paunovih pera sa neba
i lijeka protiv mjesečarenja,
našao sam nju.

Bila je u svom snu,
sa knjigom
koja je bila poput ogledala,
pod pazuhom...

Ja sam u svom snu
kod sebe imao samo kantar,
čiji se jezičak
čas odlučivao za Strah
čas za Vjeru...

Probuđeni
otišli smo Majci
gdje smo po prvi put
čuli pjesmu
i zapamtili najbitnije:
"mnogaja ljeta..."

Žabice ili Priče o beskonačnosti

2008-09-12T10:15:00.005+02:00

Kamenčić u horizontalnom kretanju po vodi
u ulozi žabe
i krugovi koje pravi svaki put
kad dodirne vodu
(kad smo bili mali
to smo zvali "žabice"
i takmičili se čiji će kamen
napraviti više "žabica")

Koncentrični krugovi su nešto
o čemu bih mogao stalno pričati
i čiji fenomen bih istraživao konstanstno

"Vrijeme koje nije linearno
već ciklično..."

Životi koji se pojavljuju
na kratko
kao i ti krugovi koji,
pošto kameničić dotakne vodu
postoje samo nekoliko sekundi.

Asato Ma Sat Gamaya
Tamso Ma Jyotir Gamaya
Mrityor Ma Amritam Gamaya

(Povedi me iz neistine u Istinu Povedi me iz tame ka Svjetlu Povedi me iz smrti u Beskonačnost)

Točak Vremena

2008-09-11T11:55:00.005+02:00

Juče je bio naporan dan
Juče smo posumnjali u djela Majke
Samo juče smo mogli da vidimo
strah u očima Sveštenika

Kasnije, uveče
učili smo da dišemo
i kao novorođenčad
radosno prihvatili Božansku Pranu

Onda smo vidjeli kako
Leptiri pokusavaju da
objasne plesne pokrete
lavici
(ona će ipak duže živjeti)

Mogli smo mirno otići na počinak
Znanje o čudesnom plesu Leptira
će još dugo ostati u pokretima
lavovskog plemena

Majka Zemlja će i dalje
nastaviti da pleše
taj Božanski kružni ples
Dobrog i onog što to nije
(ime mu se ne spomenulo)....

Možda ne bi trebalo da pišem?!

2008-09-11T11:41:00.005+02:00

Došao sam do zaključka da su
nerimovane pjesme
krivci za sve loše što se dešava u svijetu

Nema vibracije, nema ritma

Možda da se ne zovu Pjesme
možda bi sve bilo drugačije.
Svojim imenom ne bi kvarili ustrojstvo Vaseljene

Ime je ipak najbitnije...

Čekanju je kraj...

2008-07-30T23:21:00.003+02:00

I stvarno voli marame...
Wedding on the seaside

Boje

2008-07-11T00:39:00.003+02:00

Imao sam u životu
nekoliko omiljenih boja

Kao mlad ih, valjda
nisam raspoznavao dobro
i najviše sam volio crnu
Previše sam žmurio...

Onda je došlo vrijeme
da otvorim oči
Vidio sam Svjetlo
I zaljubio se...

Vremenom je postajalo
sve toplije i toplije
pa sam morao da skrenem pogled...

I tada čuh:
AZURNO PLAVO
Osjetih blaženstvo
sklad

Poželjeh da ostanem...

Lomača

2008-07-09T13:26:00.003+02:00

Jarka svjetlost
Koja godi otvorenim očima
Suza niz obraz
I blag osmijeh na usnama
Muzika Heruvima u ušima
Toplina u srcu
Blažena napetost mišića
Anatomija harmonije

I sve bi bilo dobro, da nije
Užarenog ugljevlja pod nogama

Himna

2008-07-09T12:54:00.004+02:00

Napisana je davno, kada nisam bio stranac, tu gdje sam...
Mozda i pretjerivanja ima, al nema veze, tu je...

Zloupotreba institucija
Mentalna retardacija
Prinudna mobilizacija
Mi smo mrtva nacija

Preglupa kreacija
Tupava generacija
Svakodnevna racija
Mi smo mrtva nacija

Lažna operacija
Trula federacija
Moždana likvidacija
Mi smo mrtva nacija

Idiotska konfiguracija
Jako slaba slaba funkcija
Dugotrajna radijacija
Mi smo mrtva nacija

Samo zajebancija
Zaostala industrijalizacija
Nema demonstracija
Mi smo mrtva nacija

Korumpirana policija
Tužna demokratizacija
Okolo kanalizacija
Mi smo mrtva nacija

Tamna retrospekcija
Šuplja komunikacija
Pukla instalacija
Mi smo mrtva nacija

Nigdje satisfakcija
Kulturnih manifestacija
Grobarska lokacija
Mi smo mrtva nacija

Lavirint ili starenje kao bauk

2008-06-23T18:16:00.004+02:00

Na ulasku u lavirint
Minotaura su nam predstavili
kao lijepo tele
svijetlih plavih očiju
Krajnje bezazleno

A možda je takav i bio

Vrijeme nismo primjećivali
jer kosa neprimjetno raste
ne daje glasa od sebe

Njenu dužinu smo spoznali
tek kad smo se spotakli o nju...

Za to vrijeme
Minotaur je rastao
a mi smo mu se
sve više približavali.

Riječi u snu

2008-06-10T01:00:00.003+02:00

Sve je to bio jedan dugačak san
Kao da sam osjetio zmiju kako
gmiže po vratu
i nisam uspio da razlučim
da li mi prija ili ne...

Bilo je pet do dvanaest
i mislio sam da ne kasnim
iako mi je objašnjeno da sat ne radi

Kasnije sam pročitao u scenariju
da se radnja već duže vrijeme odvija
bez mene

Odaću ti jednu tajnu

2008-06-06T03:37:00.008+02:00

Čitao sam Ratkovića i postao romantičar na neodređeno vrijeme
Tako je sve kod nas,
neodređeno

Žena na Birou se trudila da mi ukine zanimanje.
Nudila mi gomilu drugih opcija,
prekvalifikacija,
govorila o prednostima jednih u odnosu na druge.

Slagao bih kada bih rekao da se nije potrudila.

Ispričala mi je sve o teoriji zavjere
vezanoj za medije, filmove sa srećnim krajem,
za šetanje na plaži sa preklopljenim dlanovima,
za takmičenje u dužini poljupca.

Da je to sve jedno veliko zamazivanje očiju,
gubljenje vremena
i da treba da se okrenemo nečemu korisnijem

Sa velikom pažnjom sam pokušavao da ispratim njenu priču,
ali bijela linija na njenom prstenjaku desne ruke mi je,
na žalost, govorila više nego njene riječi.

Nije me odgovorila,
mene neće prevariti
nečiji tuđi neuspjeh
(pa čak ni svoj)

Ostajem romantičar!!!

"Zaspati ili umrijeti
Ili se pretvoriti u suncokret..."
Ponoć mene - R. Ratković (zavičajni pjesnik)

So good to see you...

2008-05-29T16:16:00.004+02:00

Večeras sam se upoznao sa samim sobom
konačno su se i za to stekli uslovi

Para na ogledalu je sprečavala kristalisanje lika

Kada bih, možda, prestao da dišem,
slika bi bila jasna...

Ili je sve to samo zbog brade

Sve u svemu
mislio sam da sam mlađi

"Sedi momče na odaru
premenjeno, nakićeno
samo nije oženjeno
ženite ga, ne drž'te ga..."

San

2008-05-13T16:12:00.002+02:00

Dječji otisci dlanova su bili po staklu
vjetar je bio snažan
ti si ružno sanjala
a ja sam se uplašio.

Posle tog sna
sve je postalo drugačije

Ja sam osjekao kosu
ti si počela da nosiš naočari

oboje mladi
a već uplašeni

Dramska (ili ipak Damska) pauza

2008-04-04T18:42:00.007+02:00

ON:
"Jesi se probudila?
Jesi zategla krevet
kao što svakog jutra radiš?
Jutros nije bilo Sunca,
radio te nije probudio
sa Depeche Mode,
kao što si navikla.
Jutros si natjerana
na uživanje u tišni.

Iznutra
znaš da je violina raštimovana
da se sa bjekstvom bubnjara
ubila i poslednja nada
da će se doći do ritma.

With love
On

ONA:
"Pa ni tebe nije probudio miris kafe
Nisi dobio ni poljubac za dobro jutro..."
Best wishes
Ona

A već juče stvari su potpuno drugačije izgledale...

Odvojenost

2008-04-02T04:18:00.001+02:00

A ko si ti uopšte
i otkud ti pravo da me tako poznaješ
i da me citaš
i da mi znaš slabosti
koje tako vješto od drugih krijem
ti si u stvari blagoslov kojeg se plašim
moje drugo ja, kojeg sam se odrekao davno.

Sve one stvari koje sam želio da uradim,
ti mi ih ispriča
sve što sam želio da ispričam
ti to uradi.

Kad mislim da se dugo nećemo vidjeti
ti me pozoveš.
Kad računam na poziv,
od tebe ni traga ni glasa.

Probudiš mi Nadu
pa je upakuješ u Zaborav

Ti se pojavljuješ samo da bi me naučila
da je za ljubav potrebno dvoje
i čim to naučim, ti odeš...
(stalno zaboravim prvu lekciju:
"Najveća ljubav se ipak dešava
u odvojenosti").

Istina uvijek posjeduje podkategorije kod ljudi...

Griži Savjesti (Proces)

2008-04-02T03:52:00.004+02:00

"Ne sudi, da ti ne bude suđeno"
pročitah na vratima sudnice u koju uđoh.

Krunski svjedok je
Ovoga puta izostao.
Bio je potreban
Samo potez gumice
Da bi nestao...

A i šta bi se postiglo
Potvrđivanjem moje krivice?
Ljudi, pa ja sam prestao
Da cijepam listove na kalendaru...

"Imaš li šta da kažeš
U svoju odbranu?"
"Ništa, osim to
Da se ne osjećam krivim
I da prosto postoje dani
Kada ne treba
Ustajati iz kreveta."

Adamovo rebro

2008-02-22T15:41:00.004+01:00

Upalio sam Svjetlo,
nacrtao krug,
tražio savršeni oblik Školjke,
išao u posjetu Precima,
branio Sokrata.

Jedno vrijeme sam puno pričao,
a onda sam spoznao
besmislenost istog.

Poslije je došla Vila,
da bi me spustila na Zemlju.
Trudila se da to uradi nježno
da ne povrijedi...

Čudno je kako su čvrste stege oblaka...

Brz potez ruke,
na trenutak neizdrživ Bol,
pa Pad...

A na Zemlji
Raj se sklonio iza Adamovog rebra
i pita se koliko ću ga još tražiti.

“ Putuj Igumane, ne misli na manastir”

2008-02-21T21:29:00.003+01:00

Zar mi nijeste rekli da putujem

Zar mi nijeste rekli da ne mislim

Kako ću pred Boga i ljude

Poslije onoga što ste mi priredili

Krvave mi molitve večernje

Razrovani temelji su crkve

Izlomljen presveti oltar

Gorko i čemerno vino pričesno

Suze na raspeću

Na licu našeg Gospoda Isusa Hrista

Zvonik u plamenu mi svjedoči

Da sam pogriješio misleći

Da manastir ostavljam ljudima

Ljudi više više nema

Samo Sotona i njegove sluge

Smak je Sada i Ovdje

Stapanje

2008-02-18T14:27:00.002+01:00

"A lover knows only humility, he has no choice.
He steals into your alley at night, he has no choice.
He longs to kiss every lock of your hair, don't fret, he has no choice.
In his frenzied love for you, he longs to break the chains of
his imprisonment, he has no choice.
A lover asked his beloved,
Do you love yourself more than you love me?
Beloved replied, I have died to myself and I live for you.
I've disappeared from myself and my attributes;
I am present only for you.
I've forgotten all my learning’s,
but from knowing you I've become a scholar.
I've lost all my strength, but from your power I am able.
I love myself...I love you.
I love you...I love myself.
I am your lover, come to my side, I will open the gate to your love.
Come settle with me, let us be neighbors to the stars.
You have been hiding so long, endlessly drifting in the sea of my love.
Even so, you have always been connected to me.
Concealed, revealed, in the unknown, in the un-manifest.
I am life itself. You have been a prisoner of a little pond,
I am the ocean and its turbulent flood. Come merge with me,
leave this world of ignorance. Be with me, I will open the gate to your love.
I desire you more than food or drink
My body, my senses, my mind, hunger for your taste
I can sense your presence in my heart
although you belong to all the world
I wait with silent passion for one gesture, one glance from you "

Čekajući

2008-02-02T17:40:00.000+01:00

Ona je zvijezda
koju još ne poznajem
Ona je planinski potok
Sa kojeg nisam pio
Ona je sama sebi epitet
Ona vjeruje u heroje
Zbog nje rosa sa Himalaja
dolazi na Balkan
Ona je direktan razlog
dolaska delfina u naš Zaliv

Mislim da uživa u maramama
u svili...

Dok ne dođe
ja ću postiti radnim danima
i u snovima graditi dvorac
za nas dvoje
i kupiću joj oblak

ø - Prazan skup

2008-01-20T03:48:00.000+01:00

Uplašena ptica poletje preko svoda
Mnogo puta je vidjela ovakav prizor

Pucamo u vazduh
Proslavljajući besmislene praznike
praznih želudaca
i punih pušaka

Bezrazložno veseli
Imamo ono što niko nema
Imamo Ništa
Nakaradnu Nirvanu

Kaini sa krvavim kamenjem
ispod pazuha
šetaju po groblju
ambicija i ideja

Staklo

2008-01-20T03:43:00.000+01:00

Bio je divan proljećni dan
Bilo je Sunce
Ja sam bio srećan...

Bila je sumorna zimska noć
Bila je kiša
Ja sam bio srećan

Svijet i okruženje
posmatran iz perspektive
prozorskog okna
uopšte nije tako loš

Jedini je problem
odabrati dovoljnu distancu....

Ni tamo ni ovamo

2008-01-19T23:46:00.001+01:00

Postoji izreka

"Optimizam je za političare

Pesimizam za pjesnike"

Čuo ja to

Zapamtio

I zarekao se da više nikada

Neću izlaziti na izbore

Ne mogu za reći da sam pesimista

(Srećom nisam ni pjesnik)

To je stanje kada čovjek nema vjere

Ja vjere imam

Naročito u Bolje Sjutra

Sa sadašnjošću izgleda kao da sam se posvađao

Sve sam ja to drugačije zamišljao...

Da li se plašite mraka? Ja - Da

2008-01-18T05:09:00.001+01:00

Noć je...

Napolju
Unutra
U njoj
U meni

Trnci mijenjaju svijest
A ja, kao mantru
Pominjem njeno ime
Nepomenice

Glupi komentari prolaze cjevovodom
poljubac gori na podijumu
uklješten sujetom

Pada strah na moje grudi
Donosi jezivu tišinu

Sjećanja cure iz nosa
I kvase izbalansirane podove

Noć je...

Više ni sa zatvorenim očima
Ne vidim ništa
Ni zračak svjetlosti

Noć je...

Već hiljadama godina

Noć je...

Pogađam se sa prirodom
O cijeni svanuća
Preskupo je

Još davno sam poslao
Patuljke u Šumu Striborovu
Da je pronadju...
Ni oni se nijesu vratili

Valjda je zid bio previše visok.

Darkness of White City

2008-01-13T23:56:00.001+01:00

Prije nekoliko sam putovao čitavu noć

Krenuo iz prostora u kom sam savršeno u stanju da kontrolišem atmosferske prilike

Riješio sam da odem u zavičaj...

Čim sam stigao, čuo sam:

da se neko operisao

da se neko ubio

da je neko bacio bombu

da su nevini stradali

(i svi meni poznati).

Bjelopoljska magla je ponovo otplesala

Svoju igru smrti...

Čaura (ona u srcu, ona u revolveru)...

Da li zbog veličine

Ali mi se čini da loša Karma tamo puno brže

Dolazi do izražaja

BIJELA PJESMA

2008-01-13T20:46:00.001+01:00

Dok se dan bijelio,

Susreo sam poznatu,

Meni dragu osobu sa bijelom kosom

U bijelom mantilu

U Bijelom gradu,

Pokrivenom bijelim pokrivačem

Nasmijala se svojim savršeno bijelim zubima

Skinula bijelu rukavicu da bi me pozdravila

Otišli smo u kafić "Bijeli Dvori"

I pili bijelu kafu

(Kod mene, u sjećanjima, varakina vremena nije uspjela ništa da izblijedi, osim možda par vlasi na glavi. Ni jedan detalj... ni njeno tugovanje za mnom, ni moje tugovanje za njom. Znao sam joj imena članova porodice, raspored soba, cijenu taksija do njene kuće (često jedva skupljen novac), neke njene prijatelje nisam podnosio, neki su postali i moji. Pamtim sva slaganja, sve sukobe, i hladnoću i toplotu. Znam tačno koliko puta smo se međusobno povređivali, a koliko smo značili jedno drugom jako. I tako, slika za slikom, detalj za detaljem, sve je tu...)

Pogrešna literatura

2007-12-21T02:36:00.000+01:00

Noćas mi je bilo muka

Prisustvovao sam razgovoru koji ne razumijem

Buncao sam

Neko mi je čitao Bukovskog...

Ubila me morbidnost

(na sreću verbalna)

Mnogo skrivene patetike

Probija moždane opne

I kulja kroz sve otvore

Počinjemo da se gušimo

Umiremo svjesni nesvjesnog

Mijenjanje polova

Ispod zmijske košuljice

Čini da u jednom trenutku

zaboravimo ko smo

Čini da se osjetimo prozvanim

Da riješimo sve anagrame na svijetu

Odlučio sam da više nikada

neću čitati bajke pred spavanje

jer sam saznao (iz pouzdanih izvora)

da je Golijat izmakao Davidovom kamenu

i da živi negdje u brdima iznad moje kuće

otići ću jednom da ga posjetim

Možda

Magnetizam

2007-12-21T01:52:00.001+01:00

Stavili su maske
I zakoračili u purpurni sumrak bala...

Kontrast glasne muzike i nježne literature
Prave konfuziju prevelikih razmjera za oboje

Ogromna vezanost
(u početku dobrovoljna)
Počela je da pretvara u okove...

„Hoćeš da plešeš samnom?“
Upita on i zastidje se

Ona
Sigurna u svoje prednosti
Zaigra igru zablude

Veo tajne spušta se na već znano
Bjekstvo iz realnog u još veću realnost...

(Bal je priveden kraju,
Maske sa tugom završavaju
na prašnjavom dnu ormara)

Nervoza vraća stare navike

Ruke se tresu
Cigareta dogorijeva
I potmulo svjetlo monitora
Koje stvara nejasne obrise

Na kraju
Ipak igra
(pa bio je bal, pobogu!)
Učenje na greškama
I mijenjanje klišea...

On i Ona

2007-12-15T05:38:00.001+01:00

ON:

Pripalila je cigaretu na svijeći

Prije nego što je uspio doći do nje...

(Jedan mornar je pao mrtav blizu Madagaskara)

Krenuli su da obaraju vlast

Da podignu glas i desnu pesnicu

(Onda je ona spazila predivne čizme u izlogu)

ONA:

Potrošila je sate ispred ogledala

Da bi mu bila lijepa

(Bio je previše gladan da bi išta primijetio)

Bacila je koru od jabuke (cjelokupnu) preko ramena

Da bi izračunala intezitet njihove ljubavi

(on je počeo priču o vitaminima koji se u kori nalaze)

Ali i pored svega

Kada se pogledaju

Kada ruka krene kroz kosu

Kada zajedno posegnu za nečim

Kada nastave jedno drugom misao…

Zakoračili su u Tamni vilajet

„Ko ne uzme – kajaće se

A ko uzme, još će više...[1]“

[1] Inače, i u Tamnom Vilajetu, oni, koji su uzeli, kaju se zbog toga što više ne uzeše, koliko se sjećam....

Poklon

2007-12-15T04:58:00.000+01:00

Nostalgijom nošen

zaplakao sam se

Nad kamenom...

Uvio sam dušu u celofan

Napravio mašnu i

Poklonio je djevojci

Koja je u tom trenutku

Prošla pored mene.

Sveto Kumstvo

2007-12-08T04:52:00.001+01:00

Nas trojica…

Sveto kumstvo

Još jednom smo dočekali zoru, sva trojica rođeni u Maju, sa hroničnim problemima koje nosi rođenje u proljeće. Ladno sam skontao da smo nas trojica đeca sa Velikih Cvijetih Livada. Polen zauzima ogroman prostor u našoj svijesti i pravi neku vrstu izmaglice. Nikad nam slike nisu potpuno jasne. Najzanimljivija od svega je činjenica da nikad ne vidimo isto. Kulminacija kontradiktornosti. Niko od odustaje od svojih stavova. U stanju smo da provedemo sate iznoseći Aksiome, ne teorije. Mi se ne zanosimo teorijama, ničim što treba dokazivati. Naši argumenti su neoborivi, sa sve tri strane. I nevjerovali ili da, komunikacija teče. Nekad agresivno, nekad blago, kao potok koji protiče kroz tu Livadu na kojoj smo rođeni. Ima on i virova, nije samo mirni tok. Ali je čistina vode nepromijenjena. A to je valjda najbitnije. Čelični stavovi koji prave tako jaku trougaonu osnovu da možeš postaviti Dvorac i on će stajati. Ako se može dati neko ime tom temelju to je definitivno KUMSTVO, valjda najveći oblik PRIJATELJSTVA.

KAKO JA USTVARI VOLIM NJIH DVOJICU...

P.S. Nismo baš Musketari, nego i bolji od njih. He, he...

Livada kraj rijeke sanja...

2007-12-03T20:12:00.000+01:00

Ushićenost se primjećivala na vrhovima paperja maslačaka koji su pristali da se uključe u koreografiju i odlume savršeno, a sve to saradnji sa povjetarcem, koji je pristao da tek sa trećinom svoje snage stupi na scenu. Sunce se pobrinulo za rasvjetu, potok je sišao sa planine da bi obezbijedio muziku i ozvučenje. Kruži priča da se čak vijekovima spremao za ovu predstavu, gradeći svoj mali kanjon, tačno onako kako je potrebno da bi se dobio određeni akustični momenat.

Majka priroda je savršeni reditelj čitave priče. Ona želi da njih dvoje, koji će doći držeći se za ruke, na pravi način uživaju u šetnji tom livadom. Da spoznaju ljubav, oko sebe, iznutra...

NIN

2007-12-03T19:27:00.000+01:00

Posle mnogo pokušaja

Čekić je uspio

Da zapečati sudbinu

Eksera na zidu

Okačio sam sliku

Nasmijan

Tvoju, naravno...

I pao je prvi zavjet:

Na nju prašina svakodnevice

Nikada neće pasti...

Hajde da ispitamo ljudsku otpornost na Vijetnamski Sindrom

Prisjetih se diktata iz engleskog

„Spring has come“

Da li su svi ludi

Ili niko neće da prizna

Da je lišće tek počelo da opada...

Opet sam ispred (ili iza) vremena

Otkucavanje mog biološkog sata je tako

Da nikada nijesam siguran da li je nešto bilo

U prošlosti

Sadašnjosti

Budućnosti?

Prednost ili nedostatak proširene percepcije!?

Držim na nišanu svog dobrog prijatelja

I ispaljujem na njega svoje najjače oružje – UVREDU...

Шок

2007-11-23T03:45:00.000+01:00

Данас сам доживио поприличан наслов данашњег поста. Рекли су ми да је пријатељ добио позив за ратни распоред!!! Па добро људи моји, на шта то личи. Просто не могу да вјерујем да постоје ствари које се још називају тим именом. Само бих цитирао старог, доброг Матију:

Ово и оно

Било ово и оно

Па се препирали:

Боље је ово,

Није него оно.

Да није онога,

Не би било овога.

Могло је да буде ово,

А да не буде оно.

Ово никад није било.

И хтели смо оно

Што никад није било.

Ово нико не памти.

Сад је све што нико не памти

Ово се неће преживети.

Нико вас не тера да живите,

Сви сами хоћете.

Никад није било боље.

Али до зоре може бити

Да никад није било горе,

Било би боље

Да је пола горе.

Нема ништа горе

Него слушати да је ово боље.

Само то да чујем

Ето доста ми јада.

Цркли сте за ово,

Сад би хтели оно.

Кукаћете за овим,

Ако дође оно.

Оно је боље

Па нека га нема.

Неће га ни бити,

Али биће људи.

Неће ни оно бити оно,

Ако ово продужи ово.

Ово неће дуго.

Сви да су за оно,

Не би стало ово.

Ово само иде

И није дошло да оде.

Благо оном

Ко није ишчекао ово.

Је ли ово овако

Или ово мисли

Ко није за ово.

Ја нисам за ово.

Ја сам против онога.

Ја сам дао сина за ово.

Мени се кућа ископала за оно.

А ја који ово

Слушам и записујем,

Не бих дао никога,

Низашто,

А камоли сина,

За ово,

И оно,

Него за синов нокат

Дао све ово,

И придодо све оно,

Па једном лопатом прегрнуо,

Побусао и поравнио,

И ово и оно,

За оца и сина

И спас овог народа,

Распетога на ово и оно.

Brihaspati came... Praanam

2007-11-22T01:30:00.000+01:00

Om Gurave Namah
Om Parama Gurave Namah
Om Paratpara Gurave Namah
Om Paramešti Gurave Namah

Šta bih ja bez njih (Trio Fantastiko)

2007-11-21T03:12:00.001+01:00

HVALA.

Za star i novi lapi, za duks, za farmerke, za debelu zimsku jaknu, za cipele, za sve donešene tanjire hrane donešene u spavaću sobu, dakle, za kuvanje, za hranjenje, za brigu o meni, za poštovanje mojih i najčudnijih odluka, za pozive upućenje Autobuskim i željezničim stanicama, za poglede kroz prozor, da provjere da nisu slučajno klaviri počeli da padaju sa neba, za skuvane kafe, za duge razgovore, za ispjevane pjesme, za namješten krevet, za prave savjete, za zauzimanje za mene kada se to od njih nije očekivalo, za zauzimanje za mene kada je to bilo nezahvalno, za genetsku predispoziciju, za cjelonedeljno traženje kasete Block Out-a po Novom Sadu, za pisma duga toliko da ne staju u običnu kovertu, za putovanje u daleke zemlje iz bajki, za preživljavanje mojih trauma, za radovanje mojih radovanja, za prave riječi u pravo vrijeme, iako mi se tada činilo da pravo vrijeme baš nije (kasnije se uvijek uspostavi da jeste), za palačinke u četiri ujutro, za izbor cipela i odijela na kumovanju, za gomilu svađa, za gomilu zamjerki rečenih direktno u lice (neke priznam, a neke ne, dobro, nećemo sad o tom), za uređenje prostora, za moj način odijevanja, za pozajmljivanje vrijednih digitalnih naprava, za kupovinu istih, za torbe, kozmetiku, za podsjećanje na važne događaje, za vjeru u mene kada ni sam to imao prema sebi, za podizanje sa dna, za ućutkivanje u trenucima kada je Tata mogao da uđe na vrata i vidi mene da sam pijan, za podizanje kredita, za davanje novca, za svađe sa bolničarima, za pretrpljeni stres i duševnu patnju, za iscimavanje, za toleranciju, za "moj" dobar ukus po pitanju odijevanja....

Jooj, ovako bih mogao do sjutra... Prosto, za SVE & SVJA… Bez njih, ko zna gdje bih bio. Uz njih se osjećam nekako bitan. Molim se Bogu da mi djeca povuku gene na tetke...

Tarini

2007-11-21T02:59:00.000+01:00

Priča o karmi i o okajavanju grijehova iz naših prošlih života, pradjedovkih grijehova, tog krsta kojeg nosimo na svojim leđima nije nimalo naivna tema. Kada se sastavi gomilu stvari da ne valja, da ne ide, da nam se kao „slučajno“ dešavaju loše stvari, samo su neko ogledalo, koje smo zaboravili i koje nam je pogled pao. Nema slučajnosti. Nema okolnosti. Sve što dobismo, to i zaslužismo, dal’ u ovom ili prošlom životu, ili su to naši preci nama zaslužili, to stvarno nije relevantno. Ovdje smo da se pročistimo i da probamo da se oslobodimo što više tog tereta koji nas sprečava da se kasnije što više uzdignemo i vinemo put nebesa. Naše nevjerovanje u Božansko proviđenje ide do nevjerovatnih granica. Često ga nismo ni svjesni. Svako naše nezadovoljstvo je u stvari neka vrsta ljutnje na Boga zbog onoga šta nam je zaplanirao. I tako iz dana u dan, naše nezadovljstvo se povećava. Izgubili smo iz vida činjenicu da je svrha našeg bivstvovanja dostizanje čistoće... I ono stvarno ne mora uopšte da bude prijatno.

Sad sam se već previše uozbiljio i krenuo da pričam o jako krupnim stvarima.(čemu sam inače po prirodi sklon, a čega bi trebalo polako da se oslobađam). To mi uopšte nije bila namjera, nego se nekako tako namjestilo. Razlog ovog pisanja je potpuno drugačiji. Htio sam da ukažem na stvari koje su u stanju da potpuno pomjere tok misli, koje su u stanju da u najvećoj depresiji, najvećem čemeru koji osoba zna da doživi izmame osmjeh, probude sreću.

Postoji oblik Božanske Majke koji se naziva Tara. Kćerka Himalaja, tako je zovu u Indiji. Ona koja je u stanju da premosti kompletan okean neznanja, iluzije, patnje, sve onoga u čemu mi grcamo. Molitve upućene Tari su nešto što kod čovjeka budi osjećanje pripadanja svijetu. Pripadanja Majci. Nešto što će od nas napraviti srećnu djecu sklupčanu na krilu Božanske Majke. Tamo gdje je uvijek toplo. Tamo gdje nismo slabi i gdje se ne bojimo uopšte. Potpuno sigurni...

Postoji još jedna Tara. To je moje malo kumče. Ona je takođe Božanska iskra posebne vrste. To je neko ko je u stanju da jednim svojim osmjehom otjera sve nervoze i svaku brigu. Činjenica da je Tara naučila kako da eskivira prag na vratima i da je naučila da trči potpuno opušteno, odmah postaje bitnije od svih ljubavnih jada, od svih neplaćenih računa. Zar može postojati nezadovoljstvo u trenucima kada te pogleda svojim predivnim kestenjastim očima i pruži ruke ka tebi da je uzmeš.

U Indijskoj Astrologiji, iz iste kuće se posmatraju i djeca i molitve. Dvije stvari koje će uvijek da vrate razum tamo gdje mu je mjesto. Dvije stvari zadužene za našu osjećaj sreće i radosti. Dvije stvari jedino vrijedne žrtve i odricanja. Ruke sklopljene u molitveni položaj. Ili u rukama dijete. Ima li išta Svetije na ovom svijetu?

P.S. Zaboravio sam da kažem da se iz te iste pete kuće posmatra i naša budućnost.... kojoj se svi radujemo i željno očekujemo

Posvećeno Tari... Majci i Djetetu

Om Ekajataye Namah

Confusion

2007-11-20T15:17:00.000+01:00

It is very hard to find
the smallest place in the valley
so quiet that you can hear
even a laugh of the butterfly

(You know the old expression:
"Ain't no sunshine
when she's gone...")

...

However
I think I'm falling apart in love
or falling in love apart

Digi-Tron

2007-11-20T13:11:00.000+01:00

Pronašli smo ljubav
i svi srećni je prigrlili
ne sanjajući da se radi
o glupoj hologramskoj projekciji

Tehnologija (ili tehnokratija) je i tu
uplela prste

Želeći da poljubim djevojku
spustio sam ruku
niz njenu kičmu
i pritisnuo prekidač

Intezitet ljubavi
izražen u bajtovima...

Put

2007-11-20T13:01:00.000+01:00

Krenuću jednog dana
zanesen pogledom koji me čeka
Tamo negdje

Poći ću u susret vapaju
koji me doziva od rođenja
u snovima,
u pričama i doživljajima

Ubijeđen da se radi o košmarima
stvorenim u mojim mislima
putevima autodestrukcije
nisam obraćao dovoljno pažnje

Do sada

Sada moram

Nemam još puno vremena

IDEM

Šta meni treba?

2007-11-20T02:00:00.000+01:00

Brojeve treba pamtiti

2007-11-19T16:43:00.000+01:00

Poslednjih dana postajem sklon patetici, a to nije dobro. Glupavi načini komunikacije. U želji da pratim tok modernizacije, kupio sam u decembru prošle godine sebi novi mobilni telefon i svoj toj frci oko prebacivanja kartice iz jednog telefona u drugi, zagubio sam broj jednog čovjeka iz Brodareva. Taj čovjek definitivno nije običan...

Njemu sam redovno uplaćivao po deset eura mjesečno i on se sjekirao za mene. To je bilo tako dobro vrijeme. Još uvjek se sjećam raspoloženja, do kojeg sam bio u stanju da dođem, razdraganosti i sl. Sad sam očajan, jer nigdje ne mogu da pronađem njegov broj. Ako neko zna, molim vas da mi što prije javite. Ne mogu se ja sam sjekirat’...

Pogled

2007-11-19T02:30:00.000+01:00

Ja sam tu

I čekam da me primijetiš

Pa da počnem sa pričom…

… Pričom o oholoj carici

iz podzemnog svijeta

Želim da ti ispričam

O neonskim reklamama

U srednjem vijeku

O Atlantiđanima, koje je

Sopstvena samospoznaja

dovela do dna okeana

(mogao bih čak i mape da ti pokažem)

Ispričaću ti sve običaje Šošona

I o besramnosti bijelaca nad njima

Imam žarku želju da ti opišem

Prelijepi osjećaj sa putovanja

U druge i treće dimenzije…

I sve ovo samo da bi

Zadržala što duže

Taj predivni pogled

Na meni.

Strah

2007-11-19T01:51:00.000+01:00

Juče se nije desilo ništa

A neće ni danas

Utjeha traži suze

Zalazak Sunca krvari

Nad obroncima Velike Planine

Zagazio sam u živi pijesak

Očajnički želeći da spoznam strah

Nijesam se uplašio

Naprosto sam umro

Povratak kući

2007-11-19T01:43:00.000+01:00

Na ispucalom asfaltu

Pronalazim tragove koji vode kući

Upereni farovi automobila

Mijenjaju boju mojih očiju

Prolaznike ne vidim

Čujem samo bat njihovih koraka

U prolazu okrznem ramenom sjećanje

I jako me zaboli

Polusrušena crkva mi se osmjehuje

I pokušava da mi skrene misli

Uzalud...

Putanja se previše jasno vidi

Trudim se uhvatim korak sa Mjesecom

A on umire od smijeha gledajući moje posrtanje

VEČERAS ĆU DA PRIZOVEM NJEGOVO POMRAĆENJE

Ići ću

Nije važno kako

Odustati ne mogu sad

Sad, kad sam tako blizu

I evo me kući

Stigao sam živ i zdrav

Poslije kraćeg pozdrava

Majka mi pokazuje

Svog novog i boljeg Sina

Klupa

2007-11-03T02:57:00.000+01:00

U 4:30 ujutru
Pijani željezničar me
Povuče za rukav
I reče mi da
Ne mogu više spavati na klupi
"Dolazi važna inspekcija
I nikako ne bi bilo u redu
Da me tu zateknu u to doba"

A klupa je tek prestala da me žulja

Pokupio sam sav svoj život
Stavio ga pod mišku
I krenuo u smjeru
Suprotnom kretanju
Kazaljke na satu

Place to hide

2007-10-29T03:46:00.001+01:00

Infekcija jutarnjeg ludila

Odnosi još jednu žrtvu

Epidemija neprospavanih noći

Zahvatila je ogromno područje

Adolescentnih podsvijesti

Vlada i ministarstvo unutrašnjih poslova

Su izdali hitno saopštenje

I podijelili svojim savjesnim građanima

Brdo bensedina i bromazepama

Borci protiv insomnije

Zauzeli su strateške položaje

I samo čekaju znak

A na drugoj strani

Mladi intelektualci organizuju

Tajne tribine obašnjavajući

Štetan uticaj dnevne svjetlosti

Na lijevu hemisferu mozga.

Mnogobrojne prednosti

Koje je donosila insomnija

U potpunosti su potisnule u drugi plan

Nuspojave tipa: podočnjaci, drhtanje ruku, itd...

Nas par izbjeglica iz Dreamland-a

Upravo ustavši iz zimskog sna

Našli smo se između dvije vatre.

Nemoćni i prije svega

Bez ikakve želje za borbom

Ponovo smo obukli ludačke košulje

I za sobom čvrsto zamandalili

Vrata sanatorijuma

Veliko spremanje

2007-10-29T03:45:00.001+01:00

Raspremajući glavu
Od rasturenih informacija
Nabacanih patnji i radosti
Čisteći zaboravom
Prašinu smijeha i suza
Našao sam pjesmu.
Stajala je u fascikli
Koju sam namjerno zaboravio
U desnoj predkomori sjećanja...

...Danima pokušavam napisati pjesmu...
...I čega god se dohvatim, pepeo postane...

Bolno gužvam misao
I nastavljam posao...

Zvijezda

2007-10-29T03:37:00.001+01:00

Dok mi umor sklapa oči

Dok hiljade zvukova

Razbija tišina

Dok tuđi koraci odzvanjaju

U mojoj glavi

Ti negdje sjediš

Sama

Zagledana u visine

Moleći zvijezdu

Da ti na dlan padne

Bljesak

2007-10-29T03:36:00.001+01:00

U kosi

Pramen žudnje
Ocrtava depresiju

Kroz prozor
Zelenkasta svjetlost
Sužava vidike
Na mizerne dimenzije

Sanjao sam da letim
Da glumim pticu
U jednom jako poznatom filmu
Vjetar, krila, uzbuđenje
Savršeni scenario

Otvaram oči
I već viđene riječi
THE END

Portret

2007-10-29T03:34:00.001+01:00

Sjedim na krevetu

Sa glavom na podu

Prepunom raznih slika.

Miješajući boje sa njih

Pokušavam sklopiti jednu jedinu

Koju već ima u glavi

A izgubljena je

Zaturena je negdje

Među masom ljudi

Među hiljadama i hiljadama

Likova koji stoje tu

I zure u prazno

Njen pogled nije prazan

Ali se ne vidi od ostalih.

Čistoća koju treba doseći

Za sada je daleko van mog domašaja

Na tome treba dosta poraditi

Za sad jedino što mi preostaje

Je da sjedim na krevetu

Držim glavu na podu

I miješam boje do besvijesti

Sve dok se ne uvjerim

Da je slika savršeno iskristalisana

I da je Ona sa

Pogledom punim kao Kosmos

Ta koju čekam od postanka svijeta

Ili samog sebe, nijesam siguran

Od gledanja unazad - vrat zaboli

2007-10-29T03:31:00.000+01:00

I

Kosti za kuče
Meso za ljude
Proždiremo meso ustima
Ljude pogledima
Hranimo se tuđom žuči
Ne pričamo
Urlamo

II

Sjedimo za stolom
Želudac punimo
Crnom kafom i
Isječcima iz crne hronike
Prezačinjenim

III

Smijemo se isključivo nesreći
Na sreću smo naišli
Na kraju jednog filma
Nije bila zabavna

IV

Gladne oči

V

U prirodi
naoružani do zuba
ispitujemo otpornost
zečje kože na olovo
Zadovoljno peremo
Ruke od krvi

VI

Lijepili smo
Otiske po zidovima
I lizali so sa stijena
Da bi dokazali odanost
Nikad nijesmo saznali čemu

VII

Kuda god se okrenemo
Prošlost probudimo
Noževi nam vire
I iz bajki za djecu

filozofija tišine

2007-10-29T03:27:00.001+01:00

"Volim te!"
po prvi put izgovaram
tako jake riječi...

I zagrcnem se....

P.S.
A kad ostarim
ispijaću šolje i šolje čaja
pokriven kariranim ćebetom
u stolici na ljuljanje
i žaliti zbog mnogo stvari...

Ova noć će biti jedna od njih

Bolje da sam ćutao (Me & My Big Mouth)

2007-10-29T03:24:00.001+01:00

„Danas je kišilo i sjutra će kaže Radio...

Osamdeset četvrta se vuče

O moj Bože, kako grozno vrjeme...“

Kako se 1984. vukla to ga se baš i ne sjećam, ali kako 2007. prođe, to zdravo nije. Proletje kao nijedna do sada. Zašto mi niko nije rekao da je već oktobar. Tmuran dan, ali raduje informacija da će preksjutra konačno izaći Sunce, jer su brda i horizonti prestali sa štrajkom i da je i taj konflikt riješen. Čuo sam na radiju:„Uz nadljudske napore Ministarstva Poljoprivrede i Akvarela postignut je sporazum o ponovnom izlasku Sunca, bla, bla bla...“

I opet promašaj

Ubjeđivanje...

Taj začarani krug

u kojem niko ništa ne postiže

samo se zarađuju jeftini poeni besmislice.

Izlaz postoji

samo treba shvatiti

da krug nije krug, ustvari,

već spirala koja se širi nemilice.

Ako se dugo ostane u njoj

gubi se samokontrola

i prepuštamo se kružnim nanosima.

Ubijeđen da sam prevazišao

te spiralne metamorfoze u glavi

upustio sam se

u još jednu raspravu

o ljudskoj pameti (ili gluposti).

Sada sjedim sam,

isrpljen kao biljka bez vode,

na vrelom avgustovskom Suncu,

po ko zna koji put

obećavajući sebi

da mi se to nikada neće ponoviti...

Ustajem iz mrtvila

sa grižom savjesti velikom kao kuća

proslavljam još jedan poraz

novo iskustvo

i kroz zamagljeno i parom prošarano staklo

očekujem ponovni izlazak Sunca

ili bar prijatan telefonski poziv….

Čini mi se da u pozadini ove priče ide poznata melodija:

I see trees of green

Red roses too

I see them bloom

For me and for you

And I think to myself

What a wonderful world.[1]

1] Za one koji ne znaju: Louis Armstrong

Usluga

2007-10-29T03:23:00.001+01:00

Sanjaj me večeras

to mi je potrebno

Sanjaj me večeras

nek barem sa

unutrašnje strane tvojih očiju

budem ti drag

Sanjaj me večeras

iskrivi stvarnost

vidi je lijepu

Sanjaj me večeras

recimo, na kiši

nek se moje ruke izgube

u tvojoj, kišom natopljenoj kosi

Sanjaj me večeras

molim te

to bi puno značilo

jer je prava sramota

ovo što ću ti reći:

MENE NIKAD NIKO SANJAO NIJE!

Tradicija VS Sopstvena Volja

2007-10-29T03:19:00.001+01:00

Odrastanje

Toliko puta potezana tema

Proces ili pitanje trenutka…?

Izgubili smo spise sa ritualima

Pomoću kojih se dječaci pretvaraju u ljude

Pomoću kojih djevojčice postaju žene

Sačuvani framenti spisa

(i oni iskrzani, načeti memlom Vremena)

Nisu dovoljni za proces

Samo unose konfuziju…

Kakva ironija

Slobodna volja stvara granice

Ono što smo odlučili

Postaje vodenični kamen oko vrata

(Otići ću kod svog oca i zahtijevati da mi pronađe ženu koju ću voljeti do kraja života. Ovo sa izborima ne valja. Tradicija uvijek pobjeđuje. Ugovoreni brakovi odišu sigurnošću. Kako su naši stari…)

Mjesto u glavi

2007-10-29T03:14:00.001+01:00

Vraćam se u prošlost

Prostom improvizacijom

Raspoređujem

Ljude i doživljaje

Onako kako meni izgleda dobro

Sad su svi na svom mjestu

Srećni i nasmijani

Jedino Ti

Nestalna kao magla

Gubiš se i pojavljuješ

U pogrešno vrijeme

Čak ni ogromna želja

Imaginacija besvijesti

Nije dovoljna da tebe

Postavi na prijesto ljubavi

Da ostaneš tu vječno

Magija

2007-10-29T03:13:00.001+01:00

Na kamenom začaranom oltaru

Svjetilištu drevnih druida

Koji tu nikad nijesu živjeli

Zagrljeni

Osjećamo fluorescentnu magiju

Koja nas vodi

Iznad zemlje

Ispod kiše

Na putu ka sedmom nebu...

Stranputicom, niz kamenje

Prkoseći plemenskim zakonima fizike,

Kanonski pripreman za žrtvovanje

I savršeno svjestan svog položaja

Pokužavam da se sjetim

Njenog mirisa

Vjekovima i životima

Udaljenim od mene...

ŠBB KBB

2007-10-29T03:10:00.000+01:00

Kad bih ponovo bio sa tobom

Uspeo bih se uz brdo

I objasnio Mjesecu da treba

Uvijek da sija samo tebi

Zaronio bih u najdublji okean

Uhvatio sirenu i doveo je

Da pjeva najljepše svoje pjesme

Samo tebi

Tada bih mogao

Ubijediti crnca da je rasista

Desnu ruku da ti piše

Žabu sa rodom da kuću gradi

I još štošta

Prešao bih sedam planina

Preplivao sedam mora

Potrošio bih sedam pari

Gvozdenih cipela

Dok ne bih svima kazao

Da smo ponovo zajedno

Čak i oni na Kavkazu bi znali za nas

Utva zlatokrila krasila bi ti sobu

A ja bih dubio na glavi

Hodao na rukama...

I znaj ništa od ovog nije čudo

Jedino bi čudo bilo

Kad bih ponovo bio sa tobom

Past, present & future

2007-10-29T03:09:00.002+01:00

if I had known then, what I know now...

Pogled uperen u pletenice...

2007-10-29T03:07:00.001+01:00

Poželio sam da budem pjesnik. Pošto sam ugledao jedne prelijepe oči, postidio sam se zbog mog siromašnog rečnika, u kojem ne mogu pronaći dovoljno jasne i bistre riječi koje bi bar pokušale da opišu momenat pogleda. Zaustavio sam se i osjetio šta znači moć komunikacije u trenutku. Ako kažem da su prelijepe, to bi svako rekao. Napregao sam moždane vijuge u nadi da ću pronaći skup riječi pomoću kojih ću, poput čarobne formule doći do nečega, što se zove pažnja. Da ću uspjeti bar na nekoliko trenutaka da zadržim njen pogled na sebi. I pomislio sam:

Na obodu čaše

Presijava se

njena ljepota

u iskrivljenom obliku

Moćni znalci Kabale

Izgovaraju njeno ime

Pažljivošću kardiologa

Nažalost misao se nije materijalizovala u riječi, ona je krenula i moj pogled je ispratio njene pletenice do izlaza. Od pogleda ništa.

Pred Kraj

2007-10-29T03:06:00.001+01:00

Jednom

Kada ostanemo bez riječi

Kada se pretvorimo u blijede sjene

Koje se samo po inerciji kreću

Kada bilo šta da uradimo

Neće imati nikakvog značaja

Kada osjetimo šta znači kraj

Doći ću

Tako prazan

Udahnuću poslednje atome vazduha

Pretražiću tavane svijesti

Da bih našao misao

Kojom ću ti potanko opisati sve

O trperenju mog solarnog pleksusa

Svaki put kad si ti u blizini

“To govori, a s dušom se bori

To izusti i dušu ispusti”

Moć Molitve

2007-10-29T03:02:00.001+01:00

Čitao sam prije nekoliko knjigu Svami Vivekanande, koji na jednom mjestu kaže da je bio kod jednog Gurua, kojem se nisu mogla postavljati pitanja. Pitanja se pomisle u glavi i onda se prate lekcije. Tokom lekcija, u jednom trenutku, Guru dovede priču na dati problem i sve do tančina objasni sa sve rešenjem.

Da li profesionalnom deformacijom ili stvarnom vjerom u sebi, ubijeđen sam u to da ne postoji vječna sreća niti vječna nesreća. Sve je kretanje unutar perioda. Sad dobar period, pa onda sad malo loš, itd. Priča sa početka me vodi u razmišljanje o cikličnim etapama života.

SVAKA ISKRENA MOLITVA ĆE DATI SVOJE POTPUNE REZULTATE.

Ovo je Aksiom, nešto što ne treba potvrđivati. To je jedna činjenica, argument koji se ne može oboriti.

Otkud onda nesreća?

Zbog vremena. U izrečenoj tvrdnji niko ne spominje vremensku odrednicu. Može sjutra, može za dvije nedelje, ali Bogami i pred sam kraj života...

San je java, a Bog je istina

2007-10-29T03:01:00.001+01:00

Suze na ikoni Bogorodice

I propast svijeta pod nogama

Uzmi iz Grala Svete Vodice

Osvijesti se i pođi sa nama

Zaplači se

Svi mi nosimo krstove svoje

I svima je duša prljava i grešna

Nije samo crna ima i bijele boje

Stavi je na oči i klekni na koljena

Pomoli se

Stvarni život ne postoji ovdje

Samo gomila percepcija i jada

Zemlja se vrti, čovječanstvo umire

Svako je rođen samo da strada

Uzdigni se

Slike Sela

2007-10-29T02:59:00.001+01:00

Lice djeteta

Nasmijanog isred volova...

Pas tragač na tragu lisici...

Kamen siga kojeg nema puno puno

Ali je za Crkvu pa se ne žali...

Voda na izvoru puna kreča

Žaba i ostalih vodozemaca

I za vodu izubijana limena

Kanta od miješane marmelade

Nabijena na kolac trošne ograde...

Privezan konj mirno stoji

A čovjek sa jednom rukom

Pokušava natovariti drva

I uspijeva ni sam ne zna kako...

Starice savijene do crne zemlje

Prkosno rade za djecu u gradu

I nadaju se njihovom dolasku...

Sujevjerje dovedeno do vrhunca

Paganski običaji i tako to...

Mladići željno isčekuju Utorak

Kada će svi sići do kafane

Potrošiti svoj mukom zarađeni novac

I namigujući konobarici

Ispijati pivo i rakiju..

A lupajući o sto

Svojom oznojenom i žuljevitom pesnicom

Prepričavaće doživljaje iz vojke i rata

I pričati o ljetini...

Statusni simboli položeni

Pored svježe pokošenih otkosa

I humor samo njima svojstven...

Čestite starine, inače

Mudraci po zanimanju

Znaju odgovore na sva pitanja

Samo pitaj...

“ E ‘ajde još po jednu da popijemo

pa onda možete da idete...”

Da li sam došao ili sam pošao

2007-10-29T02:56:00.001+01:00

Stigoh s puta. Bio sam malo u inostranstvu, ustvari, kući, ovaj… nije više bitno. Bio sam… svratio sam u državu u kojoj ako nećeš (sa) Milom oćeš sa Silom… Žao mi jako što se politika uplela, nadam se poslednji put u moje pisanije, jer joj nisam baš naročito sklon, mada neću reći da nema iskušenja…
Monday September 17, 2007 - 02:16am

Bijeloj pudlici koja je greškom upala u kadar

2007-10-29T02:54:00.001+01:00

Poljubila je ribara u obraz

I kao uspomenu dobila

Ogromnog šarana i herpes na usni

Previše je vjerovala ljudima...

Počela je da se povlači u sebe

Kada su na vremenskoj prognozi

Rekli da će kiša

Nikad više neće nositi kratke majce...

Ljubav svog života je

Upoznala u vozu

Ali kao što se stalno dešava

U romansama

On je izašao stanicu prije

Od tada prezire putovanja...

(bio je još jedan, čuli se telefonom

ali nije imala hrabrosti da ga pita za ime)

Srećom to je ne potresa puno

Stara ciganka joj je gledala u dlan

Ona zna da ću ja doći

Sunce Varljivo

2007-10-29T02:52:00.001+01:00

"- Gdje je Sunce - pitao me jednom.
- Iza oblaka.
- Je li uvijek tamo? I kad je oblačno?
- Uvijek.
- Možemo li ga vidjeti kad se popnemo na vrh topole?
- Ne možemo.
- A na munaru?
- Ne možemo. Iznad munare je oblak.
- A kad bi se probila rupa u oblaku?
Zaista, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku, zbog dječaka koji vole Sunce?"
M. Selimović

Meša,

Probušio sam

Rupu u oblaku

Ikar mi je

Darovao krila

LETIM SJUTRA

Neolit

2007-10-29T02:50:00.001+01:00

(Na žutom papiru

Ispisane riječi...)

Ukopane u kamen

Alatke pećinskog čovjeka

Sa sjetom pomišljaju

Na dane kada su se

Zarivale u svježu zemlju

Mlado drvo ili živo meso

Sada, uzidane u temelje

Sa debelim i teškim slojem rđe na sebi

Čekaju svoje vrijeme

Koje će sigurno ponovo doći

Ni papir ne može vječno

Up and down - Lift kao simbolika života (ili trapez)

2007-10-29T02:48:00.001+01:00

HARI OM TAT SAT

[3:47:55 AM] Zeljko Krgovic says: čitav život - one research

[3:48:21 AM] Zeljko Krgovic says: i niko ne garantuje uspjeh

[3:48:29 AM] Zeljko Krgovic says: zar to nije sjajno?

[3:49:38 AM] Zeljko Krgovic says: ako onda ni zbog čega drugog ono radi empirijskog momenta u sebi, treba da ostanemo ovdje

[3:49:56 AM] Zeljko Krgovic says: da saznamo koliko je duboka Zečja rupa

[3:50:07 AM] Zeljko Krgovic says: ili gdje je vrh Nebesa

[3:50:42 AM] Zeljko Krgovic says: bilo kako Vertikalni pravac je jedino šta nam preostaje

[3:51:02 AM] Zeljko Krgovic says: Gravitacija da nas vuče ka dnu rupe

[3:51:17 AM] Zeljko Krgovic says: i Molitva da nas uzdiže u Nebesa

HARI OM TAT SAT

Komentar na prethodni post

2007-10-29T02:46:00.000+01:00

Uvijek sam se čudio instituciji Pismenih zadataka. Tjerati nekog na kreativnost u jasno ograničenom vremenu je kao jesti podgrijan krompir... Ovim putem apelujem na prosvjetne radnike da se manu toga i da u danima određenim za izradu pismenih zadataka odvode svoje učenike na obalu rijeke, na vrh planine...

45 minuta?! Pa za to vrijeme se ne može napraviti ni čestita rođendanska poruka...

Tema za pismeni

2007-10-29T02:44:00.001+01:00

„...Hajde da organizujemo vrtešku na drvetu spoznaje Dobra i Zla...“

V.I. Majakovski

Hajde da sjednemo i filozofiramo o ljubavi. Teoretsko dokazivanje u praksi nepotvrđenih stvari dovode konverzaciju do vrhunca. Kršimo sva pravila pismenih zadataka. Uvod je nejasan, do kulmnacije jako brzo dolazimo, a o zaključku ni pomena. Onda sam se sjetio scene u kojoj uzrujana ljubavnica predratnog ministra jede čokoladu u sred neke vukojebine i dva goluždrava djeteta koji to posmatraju. Kada im je ponudila parče čokolade, njihov odgovor je „Mi ne volimo čokoladu“, progutana knedla i najtužniji pogled na svijetu.

Tako i mi. Postoji gomilu stvari koje ne bi ili bi uradili, na uštrb ljubavi. Pomjeramo kodekse...

Rekli su mi da je 33% života slobodna volja. Samo mi nije objašnjen način kako otkriti u kojim područjima se ona nalazi. Bilo bi puno lakše kada bih saznao gdje sam nemoćan da bilo šta uradim. Bar bih se opustio. Ovako, kopanje se nastavlja kao u priči kada čovjek iskopa gomilu plitkih rupa tražeći vodu, umjesto da je na prvoj ostao dovoljno dugo i kopao dovoljno duboko.

Eto još jedan jako neuredan rad. Promašena tema, rasutost u jezičkim slikama. Treba težiti kvalitetu a ne kvantitetu.

Krgoviću, sjedi.

JEDAN

Kazablanka

2007-10-29T02:42:00.001+01:00

Zar je od svih života na ovom svijetu

Ona morala baš u moj da ušeta

This is not the begining

Of the great friendship

Don't play it again, Sam...

Drvo

2007-10-29T02:37:00.000+01:00

U šumi

Pričam sa drvetom

O svojim problemima

Ono takvih problema

Stvarno nema

Ali mene uvijek sasluša

I shvata me.

Želeći da mi pomogne

Pustio je jedan list

Da mi sleti na dlan

Dao mi je dio sebe

Primivši poruku

Ustao sam, nasmijan

I vratio se sebi

“ Kako zanješ …” i ruža

2007-10-29T02:36:00.001+01:00

A kad Sunce zađe

Jedini trag

Koji će ostati je dio

Umjetnog konca

Potrebnog za pletenje

Veze između Noći i Zore

I kada ti Ruža

Napravi zarez na prstu

Nemoj se ljutiti

I nju su natjerali

Pošto je otplakala

Sve svoje pjesme

Morala je da pronadje

I tri kapi krvi

Koje će upiti Majka Zemlja

Za dobrobit svih

Tako je po Pismu

Ti tu ništa ne možeš promijeniti...

Eh da mi je izgub da povratim

2007-10-29T02:32:00.000+01:00

Izgubio sam se

Još davno

U kratkoj kosi

Jedne djevojke

Iako su svi tvrdili

Da je to nemoguće

A krenuo sam samo

Da je pomilujem

Immortality

2007-10-29T02:31:00.001+01:00

Obasjan mrakom

Zaslijepljen Svjetlom

Bolesno radoznao

Tapkam i tragam

Za nečim...

Svetim gralom?

Zavjetnim kovčegom?

Zlatnim runom?

Besmrtnost iziskuje čistoću duše

A kod mene - mulj

Crni Mermer

2007-10-29T02:28:00.000+01:00

Dan beskrajne slobode

Sa flašom vina

Na turskom utvrđenju

Pogledi u magli

Opijeni požudom

Lelujaju se na vjetru

Razlog više za oslobađanje

Od sputanosti

Godinama ljubomorno čuvane

Od zavidnih uzvika

Zapjevki

Naricanja

Kiša...

Božji dar sa neba

Spira sa nas prašinu stida

A onda

Mjesec

Privlačnost obostrana

Dodiri...

U početku grubi

Kao hrastova kora

Nakon toga... svila

I muk

Bolero

2007-10-29T02:23:00.000+01:00

Izgradnja sna

U krutoj stvarnosti

Mladost odbrojana

Rupama u oblacima

I razuzdanost djeteta

Hodam sam i bos

U hladnoj noći

Donosim odluku

U periodu Mladog Mjeseca

I satima sakupljam snagu

Sa drveća pored puta

Između drveća njen lik

Prekriven odorom zbunjenosti

Na kojoj prepoznajem svoj šav

Šta god da bude

Natrag se ne može

...zbunjenost

nedefinisanost osjećanja

razglašenost postupka

u naletu gluposti

tjera na upornost do srama

savršeno siguran

u njegovu ispravnost

ostaje čekanje do jutra...

III

(the end)

Mravlja kiselina

2007-10-29T02:21:00.001+01:00

Livadom

Poslije Velikog Potopa u glavi

Mravi užurbano odnose

Tragove svijesti

Snažno bubnjajući

Svojim malim nožicama

Po raskvašenoj zemlji

Ne brini nećeš biti sama

Kad isčeznem,

Htjela ti to ili ne,

Mravi uvijek ostavljaju detalje

A ako ti se ni to ne sviđa

Zamisli me novog

Boljeg

Ljepšeg

Do poslednjeg detalja

I tada ćeš iz magle podsvijesti

Čuti jedno otrcano

Ali nadasve istinito

VOLIM TE

Ja bolje, draga moja,

Nikad nijesam ni umio

I onako što voda ne odnese

OSTAJE MRAVIMA

Škrabanje po tastaturi

2007-10-29T02:18:00.000+01:00

I tako, mislim da će ovo konačno biti pismo. Izgubio sam smisao za pisanje istog. Ako ćemo pravo, monitor ga je pojeo. Da, da... to uopšte nije smiješno. Znaš, nekada, uzmeš olovku i papir i pišeš. Just that. A sad... prije pisma razmišljaš koji font da staviš, da li da ovaj pasus obojiš u plavo a ovaj u zeleno, hoću li iskositi ova slova a ova istaknuti i slične budalaštine... Kod pisanja na računaru, forma tako žestoko pojebe suštinu da to nije zdravo. I brzina protoka informacija je jedan od problematičnih faktora, po ovom pitanju. Nema više isčekivanja pisma, nema zagledanja u zatvoren koverat da bi ‘možda’ pogodilo šta je unutra. Sad ti samo javi: „Master, you got the mail“ i to je to. Ali šta sad...

Počeo sam da pronalazim zadovoljstvo u odokativno rečeno „monotonom“ životu, koji je uveliko dinamčniji nego onaj period kada sam smatrao da treba trčati i tražiti. Davno je rekao pokojni Milan Mladenović, laka mu crna zemlja, : „I ako sam negde stigao, bilo je iznutra, u sebe u sebe i nikako spolja.[1]“ Opet ona stara priča o formi i suštini sa početka. NEONSKA SVJETLA LAS VEGASA SU PUNO PRIMAMLJIVIJA I PRIJEMČIVIJA OD SOPSTVENOG SVJETLA, JER, AVAJ, SOPSTVENO SVJETLO TI NEĆE NIKO UPALITI DOK TI NE ZATVORIŠ OČI I VIZUALIZIRAŠ GA. I TO NE U GLAVI... U SRCU.

Eto, slova su opet podebljana i iskošena. Možda sam baš u trenutku kada sam to podebljavao i „ukrašavao“ izgubio misao koja je u potpunosti da promijeni moj pogled na stvarnost ili u krajnjoj liniji da uljepša ovo pismo. Pošto sam na početku se ogradio da ustvari ne umijem da pišem pisma, to mi donekle ostavlja raširene ruke po pitanju lupetanja gluposti.

Mediokritet

2007-10-29T02:16:00.001+01:00

Izdao sam sve prijatelje

Pobjegao u obližnju šumu

I bez griže savjesti

(ako se u nju ne računa i griža noktiju)

Nastavio ono što zovem

Borba protiv virtuelne stvarnosti

Ne kupam se, ne brijem

Ne jedem ništa iz celofana.

Gubitak krvi nadoknađujem

Kisjelim kaktusovim sokom.

Jutro tek što nije

A ja izgubljen

Iako mi je to u početku

Izgledalo nemoguće...

"Sjećam se vremena

Kada nijesmo imali sjekire

Nego noktima gulili

Koru Hrastova o Božiću

Bilo je bolje nego sad..."

Primarni krik je u meni

Prerastao u histeriju

Do te mjere da sam

Počeo da jedem svoj TV

U nadi da ću poništiti realnost.

Dobio sam šamar od djevojke

Kad sam joj predložio

da živimo u pećini...

Poslije nekoliko sati ratovanja

Vratio sam se kući,

Zavalio se u fotelju

I odgledao omiljenu seriju.

Samilost

2007-10-29T02:11:00.001+01:00

Napisao bih najdužu

Pjesmu na svijetu

O ljubavi

Da mi nije žao drveća

Koje bi se posjeklo

Da bi se napravio

Papir za nju

Upliv

2007-10-29T02:09:00.001+01:00

Uvijek nanovo

Objašnjavam samom sebi

Crteže nacrtane

Na obližnjem zidu

Smrt mnogo bolje zvuči

kada se napiše na aramejskom

Psalm

2007-10-29T02:07:00.001+01:00

Na rijekama Vavilonskim

U dolini sjenki

Sjedjeli smo bespomoćni

Nemajući snage ni da plačemo

Samo ponekad bi nam

Pored ustajale vode

I vjetrom ogoljenih vrbama

Kroz glavu prolazila

Pjesma tuđina

Koji su tu nekad živjeli

I čije grijehe sada nosimo

Slika: ZIDNA PLOČA za USPOMENU NA JERUSALIM, Umjetnik: Zalman Zwieg, 1910 iz Grossove Porodične Kolekcije, Izrael

Jedan od onih dana

2007-10-29T02:05:00.001+01:00

Na klupi u parku

Sa nogama podignutim

Visoko iznad zemlje

Otkrivam granicu

Prelaska u kolotečinu

Morbidne slike se

Iz dana u dan

Ponavljaju po već

Ustaljenom redoslijedu

Saznanje o prolaznosti

Svega sem Boga

Samo je još više zbunilo

I napravilo zbrku u glavi

Sunce koje je danas

Besomučno przilo

Tako je zateglo

Moždane vijuge

Da ih samo misao

Dijeli od pucanja

Kriza identiteta kod polarnih medvjeda

2007-10-29T02:02:00.001+01:00

Polarna svjetlost

Rastapa se, tražeći smisao

I raspravljajući se

S bijelim medvjedima

Koji vremenom popuštaju

I zatvaraju oči pred prizorom

Bljesak

Potamnio im je vid

U trenutku kada je sve

izgledalo savršeno

Svjesni činjenice da

Nikada ne bi izdržali

Konstantnu svjetlost

Pomirili su se sa sudbinom

I u toku dana

ostajali u svojim pećinama

A za vrijeme noći izlazili

I na oštrom ledu ranjavali

Svoje ogromne šape

U potrazi za fokama

Kojih je iz dana u dan

Bilo sve manje i manje...

Ali oni su znali pravu istinu:

Svjetlost je ono što nosiš u sebi

I ne zavisi od okruženja u kojem si...

Pošto sam ugledao

Blijedi sunčev zrak

I ja sam napustio utočište

Krenuo preko blatnjavih staza

Putujući u koloni

Zajedno sa ostalima

Znajući da im ne pripadam...

Magla se mukotrpno penje

Uz strme litice

Mutna voda, blato oko mene

Prljave slike lome se o glavu

Bezbroj puteva

Putokaza

Prečica

objašnjenja

Pogrešnih upustava

Sve u nadi da ću doprijeti

Do iskonskog Svjetla...

Uzalud.

Nikada nijesam isčitao do kraja

Čarobnjaka iz Oza...

Najviše bih volio

Da jutarnja kafa,

Jaki dim jeftine cigare

I neobavezna priča sa dragom osobom

Može da izbriše dio stvarnosti

Pa makar to bila i šizofrenična halucinacija

Počinje dan...

Natrag u sklonište

Starenje

2007-10-29T01:55:00.000+01:00

U strahu od zaborava

Preslišavao sam u sebi

Tužbalicu iz rodnog kraja

Koju sam čuo još kao mali

....

( Priča je očigledno sama po sebi previše ozbiljna da bi se o njoj moglo pričati na ovaj način. Usmjeravanje pažnje na važne detalje samo odvlače istu od suštine. Razmišljanje o tako nečemu neće odvesti nigdje ali takođe neće se zadržati na istom onom mjestu iz kojeg je i krenulo. Napukao nokat na domalom prstu dakako svjedoči o svijetu u kome sve se može uraditi pokretanjem vodeničnog točka po Baba Jelisavetinim upustvima. Hiljadu i četiristotine dvadeset pet ljudi je posjetilo tu vodenicu u zadnjih šesnaest godina i ništa im se spektakularnno nije desilo, a nije ni moglo sve dok se ne ispuni zavjet o broju pšeničnih zrna)