Lavirint ili starenje kao bauk

Na ulasku u lavirint
Minotaura su nam predstavili
kao lijepo tele
svijetlih plavih očiju
Krajnje bezazleno

A možda je takav i bio

Vrijeme nismo primjećivali
jer kosa neprimjetno raste
ne daje glasa od sebe

Njenu dužinu smo spoznali
tek kad smo se spotakli o nju...

Za to vrijeme
Minotaur je rastao
a mi smo mu se
sve više približavali.

Riječi u snu

Sve je to bio jedan dugačak san
Kao da sam osjetio zmiju kako
gmiže po vratu
i nisam uspio da razlučim
da li mi prija ili ne...

Bilo je pet do dvanaest
i mislio sam da ne kasnim
iako mi je objašnjeno da sat ne radi

Kasnije sam pročitao u scenariju
da se radnja već duže vrijeme odvija
bez mene

Odaću ti jednu tajnu

Čitao sam Ratkovića i postao romantičar na neodređeno vrijeme
Tako je sve kod nas,
neodređeno

Žena na Birou se trudila da mi ukine zanimanje.
Nudila mi gomilu drugih opcija,
prekvalifikacija,
govorila o prednostima jednih u odnosu na druge.

Slagao bih kada bih rekao da se nije potrudila.

Ispričala mi je sve o teoriji zavjere
vezanoj za medije, filmove sa srećnim krajem,
za šetanje na plaži sa preklopljenim dlanovima,
za takmičenje u dužini poljupca.

Da je to sve jedno veliko zamazivanje očiju,
gubljenje vremena
i da treba da se okrenemo nečemu korisnijem

Sa velikom pažnjom sam pokušavao da ispratim njenu priču,
ali bijela linija na njenom prstenjaku desne ruke mi je,
na žalost, govorila više nego njene riječi.

Nije me odgovorila,
mene neće prevariti
nečiji tuđi neuspjeh
(pa čak ni svoj)

Ostajem romantičar!!!

"Zaspati ili umrijeti
Ili se pretvoriti u suncokret..."
Ponoć mene - R. Ratković (zavičajni pjesnik)