NIN

Posle mnogo pokušaja

Čekić je uspio

Da zapečati sudbinu

Eksera na zidu

Okačio sam sliku

Nasmijan

Tvoju, naravno...

I pao je prvi zavjet:

Na nju prašina svakodnevice

Nikada neće pasti...

Hajde da ispitamo ljudsku otpornost na Vijetnamski Sindrom

Prisjetih se diktata iz engleskog

„Spring has come“

Da li su svi ludi

Ili niko neće da prizna

Da je lišće tek počelo da opada...

Opet sam ispred (ili iza) vremena

Otkucavanje mog biološkog sata je tako

Da nikada nijesam siguran da li je nešto bilo

U prošlosti

Sadašnjosti

Budućnosti?

Prednost ili nedostatak proširene percepcije!?

Držim na nišanu svog dobrog prijatelja

I ispaljujem na njega svoje najjače oružje – UVREDU...