Otvorio sam bijelu stranu
Sanovnika i Treptenika,
predratno izdanje
i odmah tu,
pored tumačenja
kiše paunovih pera sa neba
i lijeka protiv mjesečarenja,
našao sam nju.
Bila je u svom snu,
sa knjigom
koja je bila poput ogledala,
pod pazuhom...
Ja sam u svom snu
kod sebe imao samo kantar,
čiji se jezičak
čas odlučivao za Strah
čas za Vjeru...
Probuđeni
otišli smo Majci
gdje smo po prvi put
čuli pjesmu
i zapamtili najbitnije:
"mnogaja ljeta..."
2 comments:
Hm...Juce, kada sam bila na horu, ucili smo novu pesmu, zove se "Mnogaja ljeta".
Ako mislimo, na isto, onda je to stvarno kul. Uzivaj. :)
Ono odakle je meni "mnogaja ljeta" je zavrsetak ceremonije vjencanja u Crkvi...
Post a Comment