Brihaspati came... Praanam

Om Gurave Namah
Om Parama Gurave Namah
Om Paratpara Gurave Namah
Om Paramešti Gurave Namah

Šta bih ja bez njih (Trio Fantastiko)

HVALA.

Za star i novi lapi, za duks, za farmerke, za debelu zimsku jaknu, za cipele, za sve donešene tanjire hrane donešene u spavaću sobu, dakle, za kuvanje, za hranjenje, za brigu o meni, za poštovanje mojih i najčudnijih odluka, za pozive upućenje Autobuskim i željezničim stanicama, za poglede kroz prozor, da provjere da nisu slučajno klaviri počeli da padaju sa neba, za skuvane kafe, za duge razgovore, za ispjevane pjesme, za namješten krevet, za prave savjete, za zauzimanje za mene kada se to od njih nije očekivalo, za zauzimanje za mene kada je to bilo nezahvalno, za genetsku predispoziciju, za cjelonedeljno traženje kasete Block Out-a po Novom Sadu, za pisma duga toliko da ne staju u običnu kovertu, za putovanje u daleke zemlje iz bajki, za preživljavanje mojih trauma, za radovanje mojih radovanja, za prave riječi u pravo vrijeme, iako mi se tada činilo da pravo vrijeme baš nije (kasnije se uvijek uspostavi da jeste), za palačinke u četiri ujutro, za izbor cipela i odijela na kumovanju, za gomilu svađa, za gomilu zamjerki rečenih direktno u lice (neke priznam, a neke ne, dobro, nećemo sad o tom), za uređenje prostora, za moj način odijevanja, za pozajmljivanje vrijednih digitalnih naprava, za kupovinu istih, za torbe, kozmetiku, za podsjećanje na važne događaje, za vjeru u mene kada ni sam to imao prema sebi, za podizanje sa dna, za ućutkivanje u trenucima kada je Tata mogao da uđe na vrata i vidi mene da sam pijan, za podizanje kredita, za davanje novca, za svađe sa bolničarima, za pretrpljeni stres i duševnu patnju, za iscimavanje, za toleranciju, za "moj" dobar ukus po pitanju odijevanja....

Jooj, ovako bih mogao do sjutra... Prosto, za SVE & SVJA… Bez njih, ko zna gdje bih bio. Uz njih se osjećam nekako bitan. Molim se Bogu da mi djeca povuku gene na tetke...

Tarini

Priča o karmi i o okajavanju grijehova iz naših prošlih života, pradjedovkih grijehova, tog krsta kojeg nosimo na svojim leđima nije nimalo naivna tema. Kada se sastavi gomilu stvari da ne valja, da ne ide, da nam se kao „slučajno“ dešavaju loše stvari, samo su neko ogledalo, koje smo zaboravili i koje nam je pogled pao. Nema slučajnosti. Nema okolnosti. Sve što dobismo, to i zaslužismo, dal’ u ovom ili prošlom životu, ili su to naši preci nama zaslužili, to stvarno nije relevantno. Ovdje smo da se pročistimo i da probamo da se oslobodimo što više tog tereta koji nas sprečava da se kasnije što više uzdignemo i vinemo put nebesa. Naše nevjerovanje u Božansko proviđenje ide do nevjerovatnih granica. Često ga nismo ni svjesni. Svako naše nezadovoljstvo je u stvari neka vrsta ljutnje na Boga zbog onoga šta nam je zaplanirao. I tako iz dana u dan, naše nezadovljstvo se povećava. Izgubili smo iz vida činjenicu da je svrha našeg bivstvovanja dostizanje čistoće... I ono stvarno ne mora uopšte da bude prijatno.

Sad sam se već previše uozbiljio i krenuo da pričam o jako krupnim stvarima.(čemu sam inače po prirodi sklon, a čega bi trebalo polako da se oslobađam). To mi uopšte nije bila namjera, nego se nekako tako namjestilo. Razlog ovog pisanja je potpuno drugačiji. Htio sam da ukažem na stvari koje su u stanju da potpuno pomjere tok misli, koje su u stanju da u najvećoj depresiji, najvećem čemeru koji osoba zna da doživi izmame osmjeh, probude sreću.

Postoji oblik Božanske Majke koji se naziva Tara. Kćerka Himalaja, tako je zovu u Indiji. Ona koja je u stanju da premosti kompletan okean neznanja, iluzije, patnje, sve onoga u čemu mi grcamo. Molitve upućene Tari su nešto što kod čovjeka budi osjećanje pripadanja svijetu. Pripadanja Majci. Nešto što će od nas napraviti srećnu djecu sklupčanu na krilu Božanske Majke. Tamo gdje je uvijek toplo. Tamo gdje nismo slabi i gdje se ne bojimo uopšte. Potpuno sigurni...

Postoji još jedna Tara. To je moje malo kumče. Ona je takođe Božanska iskra posebne vrste. To je neko ko je u stanju da jednim svojim osmjehom otjera sve nervoze i svaku brigu. Činjenica da je Tara naučila kako da eskivira prag na vratima i da je naučila da trči potpuno opušteno, odmah postaje bitnije od svih ljubavnih jada, od svih neplaćenih računa. Zar može postojati nezadovoljstvo u trenucima kada te pogleda svojim predivnim kestenjastim očima i pruži ruke ka tebi da je uzmeš.

U Indijskoj Astrologiji, iz iste kuće se posmatraju i djeca i molitve. Dvije stvari koje će uvijek da vrate razum tamo gdje mu je mjesto. Dvije stvari zadužene za našu osjećaj sreće i radosti. Dvije stvari jedino vrijedne žrtve i odricanja. Ruke sklopljene u molitveni položaj. Ili u rukama dijete. Ima li išta Svetije na ovom svijetu?

P.S. Zaboravio sam da kažem da se iz te iste pete kuće posmatra i naša budućnost.... kojoj se svi radujemo i željno očekujemo

Posvećeno Tari... Majci i Djetetu

Om Ekajataye Namah

Confusion

It is very hard to find
the smallest place in the valley
so quiet that you can hear
even a laugh of the butterfly

(You know the old expression:
"Ain't no sunshine
when she's gone...")

...

However
I think I'm falling apart in love
or falling in love apart

Digi-Tron

Pronašli smo ljubav
i svi srećni je prigrlili
ne sanjajući da se radi
o glupoj hologramskoj projekciji

Tehnologija (ili tehnokratija) je i tu
uplela prste

Želeći da poljubim djevojku
spustio sam ruku
niz njenu kičmu
i pritisnuo prekidač

Intezitet ljubavi
izražen u bajtovima...

Put

Krenuću jednog dana
zanesen pogledom koji me čeka
Tamo negdje

Poći ću u susret vapaju
koji me doziva od rođenja
u snovima,
u pričama i doživljajima

Ubijeđen da se radi o košmarima
stvorenim u mojim mislima
putevima autodestrukcije
nisam obraćao dovoljno pažnje

Do sada

Sada moram

Nemam još puno vremena

IDEM

Šta meni treba?

Brojeve treba pamtiti

Poslednjih dana postajem sklon patetici, a to nije dobro. Glupavi načini komunikacije. U želji da pratim tok modernizacije, kupio sam u decembru prošle godine sebi novi mobilni telefon i svoj toj frci oko prebacivanja kartice iz jednog telefona u drugi, zagubio sam broj jednog čovjeka iz Brodareva. Taj čovjek definitivno nije običan...

Njemu sam redovno uplaćivao po deset eura mjesečno i on se sjekirao za mene. To je bilo tako dobro vrijeme. Još uvjek se sjećam raspoloženja, do kojeg sam bio u stanju da dođem, razdraganosti i sl. Sad sam očajan, jer nigdje ne mogu da pronađem njegov broj. Ako neko zna, molim vas da mi što prije javite. Ne mogu se ja sam sjekirat’...

Pogled

"Ja sam tu

I čekam da me primijetiš[1]"

Pa da počnem sa pričom…

… Pričom o oholoj carici

iz podzemnog svijeta

Želim da ti ispričam

O neonskim reklamama

U srednjem vijeku

O Atlantiđanima, koje je

Sopstvena samospoznaja

dovela do dna okeana

(mogao bih čak i mape da ti pokažem)

Ispričaću ti sve običaje Šošona

I o besramnosti bijelaca nad njima

Imam žarku želju da ti opišem

Prelijepi osjećaj sa putovanja

U druge i treće dimenzije…

I sve ovo samo da bi

Zadržala što duže

Taj predivni pogled

Na meni.

[1] Francky

Strah

Juče se nije desilo ništa

A neće ni danas

Utjeha traži suze

Zalazak Sunca krvari

Nad obroncima Velike Planine

Zagazio sam u živi pijesak

Očajnički želeći da spoznam strah

Nijesam se uplašio

Naprosto sam umro

Povratak kući

Na ispucalom asfaltu

Pronalazim tragove koji vode kući

Upereni farovi automobila

Mijenjaju boju mojih očiju

Prolaznike ne vidim

Čujem samo bat njihovih koraka

U prolazu okrznem ramenom sjećanje

I jako me zaboli

Polusrušena crkva mi se osmjehuje

I pokušava da mi skrene misli

Uzalud...

Putanja se previše jasno vidi

Trudim se uhvatim korak sa Mjesecom

A on umire od smijeha gledajući moje posrtanje

VEČERAS ĆU DA PRIZOVEM NJEGOVO POMRAĆENJE

Ići ću

Nije važno kako

Odustati ne mogu sad

Sad, kad sam tako blizu

I evo me kući

Stigao sam živ i zdrav

Poslije kraćeg pozdrava

Majka mi pokazuje

Svog novog i boljeg Sina

Klupa

U 4:30 ujutru
Pijani željezničar me
Povuče za rukav
I reče mi da
Ne mogu više spavati na klupi
"Dolazi važna inspekcija
I nikako ne bi bilo u redu
Da me tu zateknu u to doba"

A klupa je tek prestala da me žulja

Pokupio sam sav svoj život
Stavio ga pod mišku
I krenuo u smjeru
Suprotnom kretanju
Kazaljke na satu