(Na žutom papiru
Ispisane riječi...)
Ukopane u kamen
Alatke pećinskog čovjeka
Sa sjetom pomišljaju
Na dane kada su se
Zarivale u svježu zemlju
Mlado drvo ili živo meso
Sada, uzidane u temelje
Sa debelim i teškim slojem rđe na sebi
Čekaju svoje vrijeme
Koje će sigurno ponovo doći
Ni papir ne može vječno
No comments:
Post a Comment