„...Hajde da organizujemo vrtešku na drvetu spoznaje Dobra i Zla...“
V.I. Majakovski
Hajde da sjednemo i filozofiramo o ljubavi. Teoretsko dokazivanje u praksi nepotvrđenih stvari dovode konverzaciju do vrhunca. Kršimo sva pravila pismenih zadataka. Uvod je nejasan, do kulmnacije jako brzo dolazimo, a o zaključku ni pomena. Onda sam se sjetio scene u kojoj uzrujana ljubavnica predratnog ministra jede čokoladu u sred neke vukojebine i dva goluždrava djeteta koji to posmatraju. Kada im je ponudila parče čokolade, njihov odgovor je „Mi ne volimo čokoladu“, progutana knedla i najtužniji pogled na svijetu.
Tako i mi. Postoji gomilu stvari koje ne bi ili bi uradili, na uštrb ljubavi. Pomjeramo kodekse...
Rekli su mi da je 33% života slobodna volja. Samo mi nije objašnjen način kako otkriti u kojim područjima se ona nalazi. Bilo bi puno lakše kada bih saznao gdje sam nemoćan da bilo šta uradim. Bar bih se opustio. Ovako, kopanje se nastavlja kao u priči kada čovjek iskopa gomilu plitkih rupa tražeći vodu, umjesto da je na prvoj ostao dovoljno dugo i kopao dovoljno duboko.
Eto još jedan jako neuredan rad. Promašena tema, rasutost u jezičkim slikama. Treba težiti kvalitetu a ne kvantitetu.
Krgoviću, sjedi.
JEDAN
No comments:
Post a Comment