Poželio sam da budem pjesnik. Pošto sam ugledao jedne prelijepe oči, postidio sam se zbog mog siromašnog rečnika, u kojem ne mogu pronaći dovoljno jasne i bistre riječi koje bi bar pokušale da opišu momenat pogleda. Zaustavio sam se i osjetio šta znači moć komunikacije u trenutku. Ako kažem da su prelijepe, to bi svako rekao. Napregao sam moždane vijuge u nadi da ću pronaći skup riječi pomoću kojih ću, poput čarobne formule doći do nečega, što se zove pažnja. Da ću uspjeti bar na nekoliko trenutaka da zadržim njen pogled na sebi. I pomislio sam:
Na obodu čaše
Presijava se
njena ljepota
u iskrivljenom obliku
Moćni znalci Kabale
Izgovaraju njeno ime
Pažljivošću kardiologa
Nažalost misao se nije materijalizovala u riječi, ona je krenula i moj pogled je ispratio njene pletenice do izlaza. Od pogleda ništa.
1 comment:
Great work.
Post a Comment