ø - Prazan skup

Uplašena ptica poletje preko svoda
Mnogo puta je vidjela ovakav prizor

Pucamo u vazduh
Proslavljajući besmislene praznike
praznih želudaca
i punih pušaka

Bezrazložno veseli
Imamo ono što niko nema
Imamo Ništa
Nakaradnu Nirvanu

Kaini sa krvavim kamenjem
ispod pazuha
šetaju po groblju
ambicija i ideja

Staklo

Bio je divan proljećni dan
Bilo je Sunce
Ja sam bio srećan...

Bila je sumorna zimska noć
Bila je kiša
Ja sam bio srećan

Svijet i okruženje
posmatran iz perspektive
prozorskog okna
uopšte nije tako loš

Jedini je problem
odabrati dovoljnu distancu....

Ni tamo ni ovamo

Postoji izreka

"Optimizam je za političare

Pesimizam za pjesnike"

Čuo ja to

Zapamtio

I zarekao se da više nikada

Neću izlaziti na izbore

Ne mogu za reći da sam pesimista

(Srećom nisam ni pjesnik)

To je stanje kada čovjek nema vjere

Ja vjere imam

Naročito u Bolje Sjutra

Sa sadašnjošću izgleda kao da sam se posvađao

Sve sam ja to drugačije zamišljao...

Da li se plašite mraka? Ja - Da

Noć je...

Napolju
Unutra
U njoj
U meni

Trnci mijenjaju svijest
A ja, kao mantru
Pominjem njeno ime
Nepomenice

Glupi komentari prolaze cjevovodom
poljubac gori na podijumu
uklješten sujetom

Pada strah na moje grudi
Donosi jezivu tišinu

Sjećanja cure iz nosa
I kvase izbalansirane podove

Noć je...

Više ni sa zatvorenim očima
Ne vidim ništa
Ni zračak svjetlosti

Noć je...

Već hiljadama godina

Noć je...

Pogađam se sa prirodom
O cijeni svanuća
Preskupo je

Još davno sam poslao
Patuljke u Šumu Striborovu
Da je pronadju...
Ni oni se nijesu vratili

Valjda je zid bio previše visok.

Darkness of White City

Prije nekoliko sam putovao čitavu noć

Krenuo iz prostora u kom sam savršeno u stanju da kontrolišem atmosferske prilike

Riješio sam da odem u zavičaj...

Čim sam stigao, čuo sam:

da se neko operisao

da se neko ubio

da je neko bacio bombu

da su nevini stradali

(i svi meni poznati).

Bjelopoljska magla je ponovo otplesala

Svoju igru smrti...

Čaura (ona u srcu, ona u revolveru)...

Da li zbog veličine

Ali mi se čini da loša Karma tamo puno brže

Dolazi do izražaja

BIJELA PJESMA

Dok se dan bijelio,

Susreo sam poznatu,

Meni dragu osobu sa bijelom kosom

U bijelom mantilu

U Bijelom gradu,

Pokrivenom bijelim pokrivačem

Nasmijala se svojim savršeno bijelim zubima

Skinula bijelu rukavicu da bi me pozdravila

Otišli smo u kafić "Bijeli Dvori"

I pili bijelu kafu

(Kod mene, u sjećanjima, varakina vremena nije uspjela ništa da izblijedi, osim možda par vlasi na glavi. Ni jedan detalj... ni njeno tugovanje za mnom, ni moje tugovanje za njom. Znao sam joj imena članova porodice, raspored soba, cijenu taksija do njene kuće (često jedva skupljen novac), neke njene prijatelje nisam podnosio, neki su postali i moji. Pamtim sva slaganja, sve sukobe, i hladnoću i toplotu. Znam tačno koliko puta smo se međusobno povređivali, a koliko smo značili jedno drugom jako. I tako, slika za slikom, detalj za detaljem, sve je tu...)