Zamorče

Vidici budućnosti

Magličasto oslikavaju svjetlo

I kaldrmu pod nogam

Čine podnošljivom za bose noge

Zacrtani put se mora proći

A ko ga je zacrtao?

Ne pitaj

TRČI

Not to touch the earth

Not to see the sun

Nothing left to do

Just RUN

Trčim

Pokušavam sklopiti mozaik

I izaći iz prokletog lavirinta

Opipavam neravnine po zidu

Ruke mi krvare od oštrog kamenja

Udaram o stub neizvjesnosti

I padam na Majku Zemlju

Iz koje sam i potekao

Šta sad?

Koprena je i dalje na očima

A ruke vezane pradjedovskim grijehom