20 November 2008

We pray for this...


Značaj bračnog života je zaista veliki. Zaista je srećan onaj par koji započne bračni život sa pravim razumijevanjem njegovog značaja i veličine. Brak je Sveto Duhovno partnerstvo između dvije duše koje su došle na ovu Zemlju da razviju idealni život plemenitosti, vrline i Dharme i dostigne ciljeve Božanske perfekcije kroz takav idealan život. Stoga, dom bračnog para je osvećeni centar duhovnog života. Dom je njihovo mjesto obožavanja, molitve, duhovne Sadhane i svakodnevne meditacije. Kulturni ideal vaše Majke Zemlje, Bharatavarše, odnosi se na drugi stadijum života, koji se naziva Grihasthaašrama, kao svetog polja plemenite vrline, Pakorakare i Dharme i tu je zbog buđenja vaše istinske duhovne prirode. Vi ste Božanski Atman. Vi niste fizička bića ili mentalno-intelektualna, već duhovna bića puno superiornija od bioloških i fizičkih aspekata vaše privremene ljudske personifikacije. Vi ste Božanski, bez rađanja i umiranja. Vaše vječna, neuništiva, besmrtna, duhovna priroda mora se osvijestiti i iskusiti baš u ovom životu. Da bi dostigli ovo predivno iskustvo, žena i muž moraju pomagati jedno drugom. Oni su međusobni pomagači u ovoj velikoj avanturi idealnog života i duhovnog razvitka.
Sri Swami Sivananda

13 November 2008

Happy birthday - to my friend...


Vjerujem u snagu riječi,
vjerujem u materijalizaciju misli.

Juče smo raspravljali o besmislu,
danas povadili igračke iz naftalina.
Tijelo mijenjamo po potrebi
od djece do staraca,
od bezbrižnosti do zabrinutosti...

Mladimo i starimo

Fibonačijev niz posmatramo kao igračku
i vrtimo kao čigru
I ko će nam na kraju reći?
"Šta su te godine?..."

Ionako sam večeras pročitao
da je najbolji odgovor na pitanje:
"Zašto zemlja ne padne?"
takođe pitanje
"A gdje da padne?..."

29 September 2008

Mnogaja ljeta



Otvorio sam bijelu stranu
Sanovnika i Treptenika,
predratno izdanje
i odmah tu,
pored tumačenja
kiše paunovih pera sa neba
i lijeka protiv mjesečarenja,
našao sam nju.

Bila je u svom snu,
sa knjigom
koja je bila poput ogledala,
pod pazuhom...

Ja sam u svom snu
kod sebe imao samo kantar,
čiji se jezičak
čas odlučivao za Strah
čas za Vjeru...

Probuđeni
otišli smo Majci
gdje smo po prvi put
čuli pjesmu
i zapamtili najbitnije:
"mnogaja ljeta..."

12 September 2008

Žabice ili Priče o beskonačnosti


Kamenčić u horizontalnom kretanju po vodi
u ulozi žabe
i krugovi koje pravi svaki put
kad dodirne vodu
(kad smo bili mali
to smo zvali "žabice"
i takmičili se čiji će kamen
napraviti više "žabica")

Koncentrični krugovi su nešto
o čemu bih mogao stalno pričati
i čiji fenomen bih istraživao konstanstno

"Vrijeme koje nije linearno
već ciklično..."

Životi koji se pojavljuju
na kratko
kao i ti krugovi koji,
pošto kameničić dotakne vodu
postoje samo nekoliko sekundi.

Asato Ma Sat Gamaya
Tamso Ma Jyotir Gamaya
Mrityor Ma Amritam Gamaya

(Povedi me iz neistine u Istinu
Povedi me iz tame ka Svjetlu Povedi me iz smrti u Beskonačnost)

11 September 2008

Točak Vremena


Juče je bio naporan dan
Juče smo posumnjali u djela Majke
Samo juče smo mogli da vidimo
strah u očima Sveštenika

Kasnije, uveče
učili smo da dišemo
i kao novorođenčad
radosno prihvatili Božansku Pranu

Onda smo vidjeli kako
Leptiri pokusavaju da
objasne plesne pokrete
lavici
(ona će ipak duže živjeti)

Mogli smo mirno otići na počinak
Znanje o čudesnom plesu Leptira
će još dugo ostati u pokretima
lavovskog plemena

Majka Zemlja će i dalje
nastaviti da pleše
taj Božanski kružni ples
Dobrog i onog što to nije
(ime mu se ne spomenulo)....

Možda ne bi trebalo da pišem?!



Došao sam do zaključka da su
nerimovane pjesme
krivci za sve loše što se dešava u svijetu

Nema vibracije, nema ritma

Možda da se ne zovu Pjesme
možda bi sve bilo drugačije.
Svojim imenom ne bi kvarili ustrojstvo Vaseljene

Ime je ipak najbitnije...

11 July 2008

Boje



Imao sam u životu
nekoliko omiljenih boja

Kao mlad ih, valjda
nisam raspoznavao dobro
i najviše sam volio crnu
Previše sam žmurio...

Onda je došlo vrijeme
da otvorim oči
Vidio sam Svjetlo
I zaljubio se...

Vremenom je postajalo
sve toplije i toplije
pa sam morao da skrenem pogled...

I tada čuh:
AZURNO PLAVO
Osjetih blaženstvo
sklad

Poželjeh da ostanem...

09 July 2008

Lomača


Jarka svjetlost
Koja godi otvorenim očima
Suza niz obraz
I blag osmijeh na usnama
Muzika Heruvima u ušima
Toplina u srcu
Blažena napetost mišića
Anatomija harmonije

I sve bi bilo dobro, da nije
Užarenog ugljevlja pod nogama

Himna


Napisana je davno, kada nisam bio stranac, tu gdje sam...
Mozda i pretjerivanja ima, al nema veze, tu je...


Zloupotreba institucija
Mentalna retardacija
Prinudna mobilizacija
Mi smo mrtva nacija


Preglupa kreacija
Tupava generacija
Svakodnevna racija
Mi smo mrtva nacija


Lažna operacija
Trula federacija
Moždana likvidacija
Mi smo mrtva nacija


Idiotska konfiguracija
Jako slaba slaba funkcija
Dugotrajna radijacija
Mi smo mrtva nacija


Samo zajebancija
Zaostala industrijalizacija
Nema demonstracija
Mi smo mrtva nacija


Korumpirana policija
Tužna demokratizacija
Okolo kanalizacija
Mi smo mrtva nacija


Tamna retrospekcija
Šuplja komunikacija
Pukla instalacija
Mi smo mrtva nacija


Nigdje satisfakcija
Kulturnih manifestacija
Grobarska lokacija
Mi smo mrtva nacija


23 June 2008

Lavirint ili starenje kao bauk


Na ulasku u lavirint
Minotaura su nam predstavili
kao lijepo tele
svijetlih plavih očiju
Krajnje bezazleno

A možda je takav i bio

Vrijeme nismo primjećivali
jer kosa neprimjetno raste
ne daje glasa od sebe

Njenu dužinu smo spoznali
tek kad smo se spotakli o nju...

Za to vrijeme
Minotaur je rastao
a mi smo mu se
sve više približavali.

10 June 2008

Riječi u snu


Sve je to bio jedan dugačak san
Kao da sam osjetio zmiju kako
gmiže po vratu
i nisam uspio da razlučim
da li mi prija ili ne...

Bilo je pet do dvanaest
i mislio sam da ne kasnim
iako mi je objašnjeno da sat ne radi

Kasnije sam pročitao u scenariju
da se radnja već duže vrijeme odvija
bez mene

06 June 2008

Odaću ti jednu tajnu


Čitao sam Ratkovića i postao romantičar na neodređeno vrijeme
Tako je sve kod nas,
neodređeno

Žena na Birou se trudila da mi ukine zanimanje.
Nudila mi gomilu drugih opcija,
prekvalifikacija,
govorila o prednostima jednih u odnosu na druge.

Slagao bih kada bih rekao da se nije potrudila.

Ispričala mi je sve o teoriji zavjere
vezanoj za medije, filmove sa srećnim krajem,
za šetanje na plaži sa preklopljenim dlanovima,
za takmičenje u dužini poljupca.

Da je to sve jedno veliko zamazivanje očiju,
gubljenje vremena
i da treba da se okrenemo nečemu korisnijem

Sa velikom pažnjom sam pokušavao da ispratim njenu priču,
ali bijela linija na njenom prstenjaku desne ruke mi je,
na žalost, govorila više nego njene riječi.

Nije me odgovorila,
mene neće prevariti
nečiji tuđi neuspjeh
(pa čak ni svoj)

Ostajem romantičar!!!

"Zaspati ili umrijeti
Ili se pretvoriti u suncokret..."
Ponoć mene - R. Ratković (zavičajni pjesnik)




29 May 2008

So good to see you...


Večeras sam se upoznao sa samim sobom
konačno su se i za to stekli uslovi

Para na ogledalu je sprečavala kristalisanje lika

Kada bih, možda, prestao da dišem,
slika bi bila jasna...

Ili je sve to samo zbog brade

Sve u svemu
mislio sam da sam mlađi

"Sedi momče na odaru
premenjeno, nakićeno
samo nije oženjeno
ženite ga, ne drž'te ga..."

13 May 2008

San


Dječji otisci dlanova su bili po staklu
vjetar je bio snažan
ti si ružno sanjala
a ja sam se uplašio.

Posle tog sna
sve je postalo drugačije

Ja sam osjekao kosu
ti si počela da nosiš naočari

oboje mladi
a već uplašeni

04 April 2008

Dramska (ili ipak Damska) pauza


ON:
"Jesi se probudila?
Jesi zategla krevet
kao što svakog jutra radiš?
Jutros nije bilo Sunca,
radio te nije probudio
sa Depeche Mode,
kao što si navikla.
Jutros si natjerana
na uživanje u tišni.


Iznutra
znaš da je violina raštimovana
da se sa bjekstvom bubnjara
ubila i poslednja nada
da će se doći do ritma.

With love
On

ONA:
"Pa ni tebe nije probudio miris kafe
Nisi dobio ni poljubac za dobro jutro..."
Best wishes
Ona


A već juče stvari su potpuno drugačije izgledale...

02 April 2008

Odvojenost


A ko si ti uopšte
i otkud ti pravo da me tako poznaješ
i da me citaš
i da mi znaš slabosti
koje tako vješto od drugih krijem
ti si u stvari blagoslov kojeg se plašim
moje drugo ja, kojeg sam se odrekao davno.

Sve one stvari koje sam želio da uradim,
ti mi ih ispriča
sve što sam želio da ispričam
ti to uradi.

Kad mislim da se dugo nećemo vidjeti
ti me pozoveš.
Kad računam na poziv,
od tebe ni traga ni glasa.

Probudiš mi Nadu
pa je upakuješ u Zaborav

Ti se pojavljuješ samo da bi me naučila
da je za ljubav potrebno dvoje
i čim to naučim, ti odeš...
(stalno zaboravim prvu lekciju:
"Najveća ljubav se ipak dešava
u odvojenosti").

Istina uvijek posjeduje podkategorije kod ljudi...

Griži Savjesti (Proces)

"Ne sudi, da ti ne bude suđeno"
pro
čitah na vratima sudnice u koju uđoh.

Krunski svjedok je
Ovoga puta izostao.
Bio je potreban
Samo potez gumice
Da bi nestao...

A i šta bi se postiglo
Potvr
đivanjem moje krivice?
Ljudi, pa ja sam prestao
Da cijepam listove na kalendaru...

"Imaš li šta da kažeš
U svoju odbranu?"
"Ni
šta, osim to
Da se ne osje
ćam krivim
I da prosto postoje dani
Kada ne treba
Ustajati iz kreveta."

22 February 2008

Adamovo rebro


Upalio sam Svjetlo,
nacrtao krug,
tražio savršeni oblik Školjke,
išao u posjetu Precima,
branio Sokrata.

Jedno vrijeme sam puno pričao,
a onda sam spoznao
besmislenost istog.

Poslije je došla Vila,
da bi me spustila na Zemlju.
Trudila se da to uradi nježno
da ne povrijedi...

Čudno je kako su čvrste stege oblaka...

Brz potez ruke,
na trenutak neizdrživ Bol,
pa Pad...

A na Zemlji
Raj se sklonio iza Adamovog rebra
i pita se koliko ću ga još tražiti.

21 February 2008

“ Putuj Igumane, ne misli na manastir”

Zar mi nijeste rekli da putujem

Zar mi nijeste rekli da ne mislim

Kako ću pred Boga i ljude

Poslije onoga što ste mi priredili


Krvave mi molitve večernje

Razrovani temelji su crkve

Izlomljen presveti oltar

Gorko i čemerno vino pričesno


Suze na raspeću

Na licu našeg Gospoda Isusa Hrista


Zvonik u plamenu mi svjedoči

Da sam pogriješio misleći

Da manastir ostavljam ljudima

Ljudi više više nema

Samo Sotona i njegove sluge

Smak je Sada i Ovdje



18 February 2008

Stapanje


"A lover knows only humility, he has no choice.
He steals into your alley at night, he has no choice.
He longs to kiss every lock of your hair, don't fret, he has no choice.
In his frenzied love for you, he longs to break the chains of
his imprisonment, he has no choice.
A lover asked his beloved,
Do you love yourself more than you love me?
Beloved replied, I have died to myself and I live for you.
I've disappeared from myself and my attributes;
I am present only for you.
I've forgotten all my learning’s,
but from knowing you I've become a scholar.
I've lost all my strength, but from your power I am able.
I love myself...I love you.
I love you...I love myself.
I am your lover, come to my side, I will open the gate to your love.
Come settle with me, let us be neighbors to the stars.
You have been hiding so long, endlessly drifting in the sea of my love.
Even so, you have always been connected to me.
Concealed, revealed, in the unknown, in the un-manifest.
I am life itself. You have been a prisoner of a little pond,
I am the ocean and its turbulent flood. Come merge with me,
leave this world of ignorance. Be with me, I will open the gate to your love.
I desire you more than food or drink
My body, my senses, my mind, hunger for your taste
I can sense your presence in my heart
although you belong to all the world
I wait with silent passion for one gesture, one glance from you "

02 February 2008

Čekajući


Ona je zvijezda
koju još ne poznajem
Ona je planinski potok
Sa kojeg nisam pio
Ona je sama sebi epitet
Ona vjeruje u heroje
Zbog nje rosa sa Himalaja
dolazi na Balkan
Ona je direktan razlog
dolaska delfina u naš Zaliv

Mislim da uživa u maramama
u svili...

Dok ne dođe
ja ću postiti radnim danima
i u snovima graditi dvorac
za nas dvoje
i kupiću joj oblak

20 January 2008

ø - Prazan skup


Uplašena ptica poletje preko svoda
Mnogo puta je vidjela ovakav prizor

Pucamo u vazduh
Proslavljajući besmislene praznike
praznih želudaca
i punih pušaka

Bezrazložno veseli
Imamo ono što niko nema
Imamo Ništa
Nakaradnu Nirvanu

Kaini sa krvavim kamenjem
ispod pazuha
šetaju po groblju
ambicija i ideja

Staklo


Bio je divan proljećni dan
Bilo je Sunce
Ja sam bio srećan...

Bila je sumorna zimska noć
Bila je kiša
Ja sam bio srećan

Svijet i okruženje
posmatran iz perspektive
prozorskog okna
uopšte nije tako loš

Jedini je problem
odabrati dovoljnu distancu....

19 January 2008

Ni tamo ni ovamo


Postoji izreka

"Optimizam je za političare

Pesimizam za pjesnike"

Čuo ja to

Zapamtio

I zarekao se da više nikada

Neću izlaziti na izbore


Ne mogu za reći da sam pesimista

(Srećom nisam ni pjesnik)

To je stanje kada čovjek nema vjere

Ja vjere imam

Naročito u Bolje Sjutra


Sa sadašnjošću izgleda kao da sam se posvađao

Sve sam ja to drugačije zamišljao...

18 January 2008

Da li se plašite mraka? Ja - Da


Noć je...


Napolju
Unutra
U njoj
U meni

Trnci mijenjaju svijest
A ja, kao mantru
Pominjem njeno ime
Nepomenice

Glupi komentari prolaze cjevovodom
poljubac gori na podijumu
uklješten sujetom

Pada strah na moje grudi
Donosi jezivu tišinu

Sjećanja cure iz nosa
I kvase izbalansirane podove

Noć je...

Više ni sa zatvorenim očima
Ne vidim ništa
Ni zračak svjetlosti

Noć je...

Već hiljadama godina

Noć je...

Pogađam se sa prirodom
O cijeni svanuća
Preskupo je

Još davno sam poslao
Patuljke u Šumu Striborovu
Da je pronadju...
Ni oni se nijesu vratili

Valjda je zid bio previše visok.

13 January 2008

Darkness of White City


Prije nekoliko sam putovao čitavu noć

Krenuo iz prostora u kom sam savršeno u stanju da kontrolišem atmosferske prilike

Riješio sam da odem u zavičaj...

Čim sam stigao, čuo sam:

da se neko operisao

da se neko ubio

da je neko bacio bombu

da su nevini stradali

(i svi meni poznati).

Bjelopoljska magla je ponovo otplesala

Svoju igru smrti...

Čaura (ona u srcu, ona u revolveru)...

Da li zbog veličine

Ali mi se čini da loša Karma tamo puno brže

Dolazi do izražaja

BIJELA PJESMA



Dok se dan bijelio,

Susreo sam poznatu,

Meni dragu osobu sa bijelom kosom

U bijelom mantilu

U Bijelom gradu,

Pokrivenom bijelim pokrivačem

Nasmijala se svojim savršeno bijelim zubima

Skinula bijelu rukavicu da bi me pozdravila

Otišli smo u kafić "Bijeli Dvori"

I pili bijelu kafu

(Kod mene, u sjećanjima, varakina vremena nije uspjela ništa da izblijedi, osim možda par vlasi na glavi. Ni jedan detalj... ni njeno tugovanje za mnom, ni moje tugovanje za njom. Znao sam joj imena članova porodice, raspored soba, cijenu taksija do njene kuće (često jedva skupljen novac), neke njene prijatelje nisam podnosio, neki su postali i moji. Pamtim sva slaganja, sve sukobe, i hladnoću i toplotu. Znam tačno koliko puta smo se međusobno povređivali, a koliko smo značili jedno drugom jako. I tako, slika za slikom, detalj za detaljem, sve je tu...)

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...