Vjerujem u snagu riječi,
vjerujem u materijalizaciju misli.
Juče smo raspravljali o besmislu,
danas povadili igračke iz naftalina.
Tijelo mijenjamo po potrebi
od djece do staraca,
od bezbrižnosti do zabrinutosti...
Mladimo i starimo
Fibonačijev niz posmatramo kao igračku
i vrtimo kao čigru
I ko će nam na kraju reći?
"Šta su te godine?..."
Ionako sam večeras pročitao
da je najbolji odgovor na pitanje:
"Zašto zemlja ne padne?"
takođe pitanje
"A gdje da padne?..."
4 mišljenja drugih:
A prijatelj je?
Napisana je 16.08. 2008, kada smo bili u vozu za Crnu Goru, a vi banjali po Strandu. Doesn't ring a bell?
:)
Mislim da je još imam u inboxu, sad mogu da je izbrišem i da ostavim bratu googlu u amanet na čuvanje!!!
Post a Comment