Zamorče

Vidici budućnosti

Magličasto oslikavaju svjetlo

I kaldrmu pod nogam

Čine podnošljivom za bose noge

Zacrtani put se mora proći

A ko ga je zacrtao?

Ne pitaj

TRČI

Not to touch the earth

Not to see the sun

Nothing left to do

Just RUN

Trčim

Pokušavam sklopiti mozaik

I izaći iz prokletog lavirinta

Opipavam neravnine po zidu

Ruke mi krvare od oštrog kamenja

Udaram o stub neizvjesnosti

I padam na Majku Zemlju

Iz koje sam i potekao

Šta sad?

Koprena je i dalje na očima

A ruke vezane pradjedovskim grijehom

Kiša, mulj i kruna

Dok je tamjan dogorijevao

I dok je padala kiša

Ja sam hvatao riječi prolaznika

Ne bi li u njima našao tajnu šifru...

Praznina koja je meni

Počela je da liči na bjelopoljsku maglu

Rđa već uveliko nagriza

Moje nervne završetke

I ja besposlen do bola

Uporno igram ulogu klovna

U dobro poznatom okruženju

Iluzionista

Utopist...

U mulju,

Daleko niz rijeku

Pronašao sam krunu

Stavio je na glavu

Osjetio slavu...

I sažaljenje!