Upalio sam Svjetlo,
nacrtao krug,
tražio savršeni oblik Školjke,
išao u posjetu Precima,
branio Sokrata.
Jedno vrijeme sam puno pričao,
a onda sam spoznao
besmislenost istog.
Poslije je došla Vila,
da bi me spustila na Zemlju.
Trudila se da to uradi nježno
da ne povrijedi...
Čudno je kako su čvrste stege oblaka...
Brz potez ruke,
na trenutak neizdrživ Bol,
pa Pad...
A na Zemlji
Raj se sklonio iza Adamovog rebra
i pita se koliko ću ga još tražiti.
No comments:
Post a Comment