21 December 2007

Pogrešna literatura


Noćas mi je bilo muka

Prisustvovao sam razgovoru koji ne razumijem

Buncao sam

Neko mi je čitao Bukovskog...


Ubila me morbidnost

(na sreću verbalna)

Mnogo skrivene patetike

Probija moždane opne

I kulja kroz sve otvore

Počinjemo da se gušimo

Umiremo svjesni nesvjesnog


Mijenjanje polova

Ispod zmijske košuljice

Čini da u jednom trenutku

zaboravimo ko smo

Čini da se osjetimo prozvanim

Da riješimo sve anagrame na svijetu


Odlučio sam da više nikada

neću čitati bajke pred spavanje

jer sam saznao (iz pouzdanih izvora)

da je Golijat izmakao Davidovom kamenu

i da živi negdje u brdima iznad moje kuće

otići ću jednom da ga posjetim

Možda

No comments:

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...