
Nostalgijom nošen
zaplakao sam se
Nad kamenom...
Uvio sam dušu u celofan
Napravio mašnu i
Poklonio je djevojci
Koja je u tom trenutku
Prošla pored mene.
Evo ti reči, ti sklopi rečenicu, ja nemam snage da izbacim dah: Ljubav, sloboda i osmeh i sreća i suza i mržnja i tuga i strah...
Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogama Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći ...
No comments:
Post a Comment