14 May 2009

Moja Domovina




Ponesi trepavice kada ideš u prirodu

Sunce zna da bude ljutito onih dana


Kada ljudi izađu iz pećina

poremete se stavovi o Vremenu...


Mi smo ti, koji radije pamtimo Njegoša

po Gorskom Vijencu i istrazi poturica

Nego po Noći Skupljoj vijeka...


Ljudi moji

U priči se Vuk uplašio ožiljka koji pravi ogrlica 

U pjesmi se Ratnik radovao smrti

U bajci je Princeza strpljiva


A kod nas sve manje priče, pjesme, bajke

Muk rasprostire svoju šatru

na stubovima svakodnevice...


“Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko!

Prve kaplje iz čaše otrovi

najgrče su i najupornije.

O da znadeš što te jošte čeka!

Sv'jet je ovaj tiran tiraninu,

a kamoli duši blagorodnoj!

On je sostav paklene nesloge:

U nj ratuje duša sa tijelom,

u nj ratuje more s bregovima,

u nj ratuje zima i toplina,

u nj ratuju vjetri s vjetrovima,

u nj ratuju živina s živinom,

u nj ratuje narod sa narodom,

u nj ratuje čovjek sa čovjekom,

u nj ratuju dnevi sa noćima,

u nj ratuju dusi s nebesima.

T'jelo stenje pod silom duševnom,

koleba se duša u tijelu.

More stenje pod silom nebesnom,

koleblju se u moru nebesa;

volna volnu užasno popire, 

o brijeg se lome obadvije.


Niko srećan, a niko dovoljan,

niko miran, a niko spokojan.

Sve se čovjek bruka sa čovjekom:

gleda majmun sebe u zrcalo!”


No comments:

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...