29 October 2007

Bijeloj pudlici koja je greškom upala u kadar


Poljubila je ribara u obraz

I kao uspomenu dobila

Ogromnog šarana i herpes na usni

Previše je vjerovala ljudima...

Počela je da se povlači u sebe

Kada su na vremenskoj prognozi

Rekli da će kiša

Nikad više neće nositi kratke majce...

Ljubav svog života je

Upoznala u vozu

Ali kao što se stalno dešava

U romansama

On je izašao stanicu prije

Od tada prezire putovanja...

(bio je još jedan, čuli se telefonom

ali nije imala hrabrosti da ga pita za ime)

Srećom to je ne potresa puno

Stara ciganka joj je gledala u dlan

Ona zna da ću ja doći

No comments:

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...