29 October 2007

Pred Kraj


Jednom

Kada ostanemo bez riječi

Kada se pretvorimo u blijede sjene

Koje se samo po inerciji kreću

Kada bilo šta da uradimo

Neće imati nikakvog značaja

Kada osjetimo šta znači kraj

Doći ću

Tako prazan

Udahnuću poslednje atome vazduha

Pretražiću tavane svijesti

Da bih našao misao

Kojom ću ti potanko opisati sve

O trperenju mog solarnog pleksusa

Svaki put kad si ti u blizini

“To govori, a s dušom se bori

To izusti i dušu ispusti”


No comments:

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...