Zapisi iz šume Striborove
Iz šume visokog drveća
Obraslog smolom
I čvornovatog na mjestima
Gdje je najpotrebnije.
Hodam
Između gustih žila
Sam, naravno,
Gubeći se
U napuklinama
U naslagama blata
U tuđem sjećanju i
Svojoj zbunjenosti.
U toj prelijepoj
šumi očaja
ošamućeno zastajem
nad panjevima
počinjem brojanje godova
nesvjestan činjenice
da sa svakim
izbrojanim godom
oduzimam sebi vrijeme
za spas
Izopačena forma čini sve
Da okupira moju pažnju
Za to vrijeme
Vjetar donosi promjene
Lišće mijenja boje
Hodočasnici umiru od gladi
Misleći da je to Božja volja
Ptice odlaze na jug
Lažno obećavajući
Da će da se vrate ovdje
Ovdje gdje se niko nikad
Nije vratio...
Stribor
Star 825 godina
Priznanje o zalutalosti
I pomirenje s tim
No comments:
Post a Comment