Čitao sam prije nekoliko knjigu Svami Vivekanande, koji na jednom mjestu kaže da je bio kod jednog Gurua, kojem se nisu mogla postavljati pitanja. Pitanja se pomisle u glavi i onda se prate lekcije. Tokom lekcija, u jednom trenutku, Guru dovede priču na dati problem i sve do tančina objasni sa sve rešenjem.
Da li profesionalnom deformacijom ili stvarnom vjerom u sebi, ubijeđen sam u to da ne postoji vječna sreća niti vječna nesreća. Sve je kretanje unutar perioda. Sad dobar period, pa onda sad malo loš, itd. Priča sa početka me vodi u razmišljanje o cikličnim etapama života.
SVAKA ISKRENA MOLITVA ĆE DATI SVOJE POTPUNE REZULTATE.
Ovo je Aksiom, nešto što ne treba potvrđivati. To je jedna činjenica, argument koji se ne može oboriti.
Otkud onda nesreća?
Zbog vremena. U izrečenoj tvrdnji niko ne spominje vremensku odrednicu. Može sjutra, može za dvije nedelje, ali Bogami i pred sam kraj života...
1 comment:
ili pred kraj sledeceg cak...Zelje su kao igracke. Cesto se desi da ih zaboravimo usput, na nekom tavanu, kod nekog drugara, ispod kreveta da skupljaju prasinu. Nekad ih nadjemo posle duzeg vremena, iste, nekad ih zamenimo novijim, lepsim, kao i svako dete koje ne voli da se igra dugo jednom stvari.
Post a Comment