29 October 2007

Pogled uperen u pletenice...


Poželio sam da budem pjesnik. Pošto sam ugledao jedne prelijepe oči, postidio sam se zbog mog siromašnog rečnika, u kojem ne mogu pronaći dovoljno jasne i bistre riječi koje bi bar pokušale da opišu momenat pogleda. Zaustavio sam se i osjetio šta znači moć komunikacije u trenutku. Ako kažem da su prelijepe, to bi svako rekao. Napregao sam moždane vijuge u nadi da ću pronaći skup riječi pomoću kojih ću, poput čarobne formule doći do nečega, što se zove pažnja. Da ću uspjeti bar na nekoliko trenutaka da zadržim njen pogled na sebi. I pomislio sam:

Na obodu čaše

Presijava se

njena ljepota

u iskrivljenom obliku

Moćni znalci Kabale

Izgovaraju njeno ime

Pažljivošću kardiologa

Nažalost misao se nije materijalizovala u riječi, ona je krenula i moj pogled je ispratio njene pletenice do izlaza. Od pogleda ništa.

1 comment:

Anonymous said...

Great work.

Zamorče

Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogam Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći A...