
Dok mi umor sklapa oči
Dok hiljade zvukova
Razbija tišina
Dok tuđi koraci odzvanjaju
U mojoj glavi
Ti negdje sjediš
Sama
Zagledana u visine
Moleći zvijezdu
Da ti na dlan padne
Evo ti reči, ti sklopi rečenicu, ja nemam snage da izbacim dah: Ljubav, sloboda i osmeh i sreća i suza i mržnja i tuga i strah...
Vidici budućnosti Magličasto oslikavaju svjetlo I kaldrmu pod nogama Čine podnošljivom za bose noge Zacrtani put se mora proći ...
No comments:
Post a Comment