Izdao sam sve prijatelje
Pobjegao u obližnju šumu
I bez griže savjesti
(ako se u nju ne računa i griža noktiju)
Nastavio ono što zovem
Borba protiv virtuelne stvarnosti
Ne kupam se, ne brijem
Ne jedem ništa iz celofana.
Gubitak krvi nadoknađujem
Kisjelim kaktusovim sokom.
Jutro tek što nije
A ja izgubljen
Iako mi je to u početku
Izgledalo nemoguće...
"Sjećam se vremena
Kada nijesmo imali sjekire
Nego noktima gulili
Koru Hrastova o Božiću
Bilo je bolje nego sad..."
Primarni krik je u meni
Prerastao u histeriju
Do te mjere da sam
Počeo da jedem svoj TV
U nadi da ću poništiti realnost.
Dobio sam šamar od djevojke
Kad sam joj predložio
da živimo u pećini...
Poslije nekoliko sati ratovanja
Vratio sam se kući,
Zavalio se u fotelju
I odgledao omiljenu seriju.
No comments:
Post a Comment